Starost kroz povijest

Kaže se da "način na koji jedno društvo postupa prema svojim starijima govori više o njemu nego bilo koji gospodarski pokazatelj."

Pa pogledajmo kako se kroz povijest gledalo na starost, jer ona nikada nije bila samo pitanje godina: u različitim razdobljima bila je čas simbol mudrosti, čas teret zajednici.

U lovačko-sakupljačkim zajednicama stariji su bili "žive knjižnice". Nisu postojale knjige ni internet, pa su upravo oni čuvali znanje o biljkama, životinjama, vremenu, putovima i običajima.

Njihova je vrijednost bila golema upravo zato što su pamtili ono što mlađi nisu mogli znati.

U staroj Grčkoj, Grci i Spartanci imali dvojak odnos: u Sparti su se iznimno cijenili stariji ratnici i članovi vijeća (Geruzija), ali je vrijednost pojedinca često bila povezana s njegovom fizičkom snagom.

U Ateni su filozofi poput Platona i Aristotela starost povezivali s iskustvom i razboritošću.

U starom Rimu, rimska riječ "senat" dolazi od latinske riječi senex – starac. To pokazuje koliko su iskustvo i godine bili povezani s političkom mudrošću.

Najvažnije odluke donosili su upravo stariji muškarci.

U srednjem vijeku, obitelj je bila osnovna sigurnost. Stariji su uglavnom živjeli zajedno s djecom i unucima te pomagali oko odgoja, kućanstva i prijenosa znanja.

Istodobno, siromašni i nemoćni starci često su živjeli vrlo teško.

Industrijska revolucija i suvremeni Zapad

Međutim, veliki preokret dolazi u doba industrijske revolucije: ljudi se sele u gradove, velike obitelji raspadaju se na manje.

Stariji više nisu u središtu obitelji nego često ostaju sami na selu ili postaju ekonomski ovisni.

Tek tada nastaju prve organizirane mirovine i domovi za starije.

Danas, pak, zapadne zemlje imaju: dulji životni vijek, razvijene mirovinske sustave, gerijatrijsku medicinu, pomoć u kući, palijativnu skrb...

Ali pojavljuje se novi problem: usamljenost.

Mnogi stariji ljudi imaju dovoljno novca za život, ali nemaju s kim popiti jutarnju kavu.

Britanija je čak osnovala Ministarstvo za usamljenost nakon što su istraživanja pokazala da kronična usamljenost povećava rizik od bolesti i prerane smrti. Ipak, sve to nije dostatno, jer izostaje poštovanje i uvažavanje starijih ljudi, koje se često isključuje iz društvene komunikacije.

Istok i kultura poštovanja starijih

Za razliku od Zapada, na Istoku se tradicionalno razvila kultura poštovanja starijih.

Konfucije je učio da je poštovanje roditelja i djedova temelj društva.

Briga za roditelje smatra se moralnom obvezom, čak postoje zakoni koji obvezuju odraslu djecu da redovito posjećuju roditelje.

Japan ima jednu od najstarijih populacija na svijetu.

Postoji državni praznik Dan poštovanja prema starijima, jer se po japanskoj tradiciji starost povezuje s dostojanstvom i iskustvom.

Ipak, zbog sve manjeg broja djece i ondje raste broj usamljenih starijih osoba, a pojavio se čak i fenomen "kodokushi" – ljudi koji umru sami u svojim stanovima, a da to nitko danima ili tjednima ne primijeti.

Za razliku od Japana, u Indiji tradicionalno više generacija živi zajedno. Djedovi i bake imaju važnu ulogu u odgoju djece.

No urbanizacija i migracije postupno mijenjaju i taj model.

Što kaže znanost

I sad stižemo do znanosti: što kaže moderna gerontologija?

Danas se smatra da uspješno starenje ne znači samo dulji život. Ono uključuje: očuvanje dostojanstva, osjećaj korisnosti, društvene kontakte, mogućnost odlučivanja o vlastitom životu, tjelesnu aktivnost, mentalnu aktivnost, osjećaj da nekome još uvijek značiš ...

Afrička poslovica kaže: "Kad umre star čovjek, izgori cijela knjižnica."

Danas bismo mogli dodati: tragedija nije samo kada star čovjek umre. Tragedija je kada ga društvo prestane slušati još dok je živ...

Slušamo li starije ljude?

Pa se nameće pitanje: slušamo li starije ljude? Koliko smo ih puta upitali za neki savjet, koliko smo puta prihvatili njihovo mišljenje? Najtužnije je kad stari ljudi služe za zbijanje šala, kada mladi kolutaju očima na neki njihov savjet ili primjedbu... U društvu nam dobrano nedostaje empatija i uvažavanje tuđeg mišljenja, jer "mi najbolje znamo"... U jednom umirovljeničkom domu u Americi angažirali su redovito druženje stanara doma s djecom bez roditelja i djecom s posebnim potrebama. Rezultati su bili čudesni.

Tekst je financiran sredstvima Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.

Foto: ilustracija Pozitivno.hr AI