Ljeto 2026. ušlo je u povijest kao jedna od najgorih požarnih sezona koje je Europa ikad zabilježila. Od Portugala do Grčke, od Poljske do Hrvatske, kontinent gori, a sve više dokaza upućuje na to da vatra sve rjeđe nastaje slučajno.

Europa u plamenu

Podaci europskog sustava za praćenje požara (EFFIS) pokazuju da je od početka godine u oko 1.400 požara izgorjelo približno 435.000 hektara, gotovo trostruko više od povijesnog prosjeka. Španjolska je premašila 211.000 izgorjelih hektara, Francuska je zabilježila najveću štetu od Drugog svjetskog rata, a evakuirano je više od 300.000 ljudi diljem kontinenta.

Ono što je posebno zabrinjavajuće nije samo razmjer vatre nego njezin izvor. Francuske vlasti procjenjuju da čak devet od deset požara nastaje kao posljedica ljudskog djelovanja, namjernog ili nenamjernog. Od 1. srpnja francusko Ministarstvo unutarnjih poslova uhitilo je 474 osobe povezane s podmetanjem požara, od čega je gotovo 40 posto maloljetnika, a oko 70 posto uhićenih sumnjiči se za namjerno izazivanje vatre. U Grčkoj je samo u jednoj akciji uhićeno 33 osobe, uz novčane kazne veće od 70.000 eura, dok tamošnji Kazneni zakonik za podmetanje požara predviđa zatvorsku kaznu i novčane kazne do 200.000 eura, bez mogućnosti uvjetne osude.

Hrvatska nije iznimka. Ovoga vikenda policija je kod Benkovca, u blizini Škabrnje, uhitila četvero osoba osumnjičenih da su namjerno palile vatru uz cestu, stotinjak metara od prvih kuća. Prema izjavi ministra unutarnjih poslova, kamere su zabilježile da su požari namjerno podmetnuti, a slučaj je preuzeo i USKOK, upravo zbog sumnje na kazneno djelo terorizma. Paralelno, u Splitu i drugdje diljem Dalmacije uhićeni su i drugi osumnjičenici, uključujući muškarca koji je, vraćajući se pijan iz izlaska, prema navodima policije namjerno zapalio suhu travu.

Što danas propisuje hrvatski zakon

Trenutni kaznenopravni okvir u Hrvatskoj razlikuje nekoliko razina odgovornosti:

• Prekršajna razina -Zakon o zaštiti od požara: namjerno izazivanje požara kažnjava se novčanom kaznom od 1.990 do 19.900 eura ili zatvorom do 60 dana; nehajno izazivanje požara novčanom kaznom od 260 do 1.990 eura.
• Kaznenopravna razina -Kazneni zakon, čl. 215 i 224: dovođenje u opasnost života i imovine požarom kažnjava se zatvorom od šest mjeseci do pet godina; ako je djelo počinjeno iz nehaja, kazna je do tri godine. Ako je uslijed požara nastupila smrt ili velika razaranja, zaprijećena kazna zatvora iznosi najmanje pet godina, a za namjerno usmrćenje najmanje deset godina ili dugotrajni zatvor.

Dakle, sustav već predviđa relativno stroge kazne kada požar rezultira smrću ili velikom štetom, ali temeljno kazneno djelo, u slučaju kada je vatra "samo" ugrozila imovinu ili je na vrijeme ugašena, i dalje se kreće u rasponu koji mnogima djeluje neproporcionalno u odnosu na potencijalne posljedice.

Zašto piromanstvo za sada nije automatski terorizam

Ovdje dolazimo do pravne srži pitanja. Predstavnici Ministarstva pravosuđa jasno su istaknuli da hrvatski Kazneni zakon doista sadrži prouzročenje požara kao jedan od mogućih modaliteta kaznenog djela terorizma, ali samo uz ispunjenje dodatnog uvjeta. Terorizam se pravno definira kao djelo počinjeno s političkim, vjerskim, ideološkim ili sličnim motivom, s ciljem zastrašivanja stanovništva ili prisile državnih tijela. Bez utvrđene takve pozadine, kazneno djelo se ne može kvalificirati kao terorizam, bez obzira na razmjere štete.

To znači da se svaki slučaj mora zasebno dokazivati: je li netko zapalio suhu travu iz gluposti, koristoljublja, postoje i zabilježeni slučajevi vatrogasaca-dobrovoljaca koji su palili požare radi neoporezovanih prekovremenih sati, ili patološkog nagona ,piromanija je, prema psihijatrima, rijedak i teško dokaziv poremećaj, ili je riječ o planiranom, koordiniranom djelovanju s ciljem zastrašivanja i destabilizacije. Prvo je kazneno djelo opće opasnosti; drugo je terorizam. Granica je pravno važna jer se njome određuje ne samo visina kazne nego i sam postupak dokazivanja namjere.

Argumenti za pooštravanje

Zagovornici pooštravanja, a takvih je sve više, uključujući i pojedine stranke koje traže drakonske kazne, iznose nekoliko argumenata:

• Nesrazmjer između štete i kazne. Šezdeset dana zatvora ili nekoliko tisuća eura kazne djeluje simbolično u usporedbi s uništenim domovima, desecima tisuća hektara šume ili poginulim vatrogascima.
• Odvraćajući učinak. Blage sankcije ne odvraćaju počinitelje, posebice kad je vjerojatnost otkrivanja niska.
• Sustavni karakter problema. Kada se u kratkom razdoblju na istom području pojavi više neovisnih žarišta, kao što se dogodilo kod Benkovca, gdje je u istom danu kad su uhićeni buknulo šest požara, opravdano je postaviti pitanje je li riječ o organiziranom obrascu, a ne o nizu izoliranih incidenata, a takav obrazac zahtijeva i teže sankcije.
• Ljudski životi. Broj poginulih vatrogasaca diljem Europe ovog ljeta :Francuska, Španjolska. dodatno pojačava argument da je riječ o djelu koje po opasnosti ne zaostaje mnogo za drugim teškim kaznenim djelima.

Argumenti za oprez

S druge strane, pravni stručnjaci upozoravaju na nekoliko rizika automatskog izjednačavanja piromanstva s terorizmom ili uvođenja paušalne minimalne kazne od primjerice 10 ili 20 godina:

• Motivi su heterogeni. Analize iz Francuske pokazuju da je velik broj slučajeva vezan uz nehaj, maloljetnike, gotovo 40 posto uhićenih u Francuskoj, psihijatrijske poremećaje ili financijski motiv, a ne organizirani plan. Paušalna kazna od 20 godina za sve namjerne slučajeve, bez obzira na okolnosti, teško bi prošla test proporcionalnosti pred ustavnim ili europskim sudovima.
• Terorizam kao pravna kategorija ima specifičnu svrhu: obuhvatiti djela s političkim, n, ili ideološkim ciljem, uz posebne istražne ovlasti ,koje su, uzgred, upravo zbog toga i aktivirane u benkovačkom slučaju kroz uključivanje USKOK-a. Brisanje te granice moglo bi razvodniti sam pojam terorizma i otežati njegovu primjenu u slučajevima gdje je politički motiv nedvojben.
• Bolji model je stupnjevanje, a ne paušal. Međunarodna praksa, pa i sama hrvatska, koja već predviđa raspon od uvjetne do dugotrajnog zatvora ovisno o posljedicama, pokazuje da se pravednija ravnoteža postiže jasnom ljestvicom otegotnih okolnosti (blizina naseljenog mjesta, nacionalni park, smrt, veći broj žarišta, dokazana koordinacija) nego jednom fiksnom minimalnom kaznom koja izjednačava vrlo različite situacije.
• Grčki model pokazuje srednji put: visoke novčane kazne (do 200.000 eura) kombinirane sa zatvorskom kaznom bez mogućnosti uvjetne osude, čime se zadržava težina sankcije, ali bez potpunog preklapanja s kaznenim djelom terorizma.

Podaci s terena su jasni: stotine uhićenih diljem Europe, koordinirana žarišta poput onih kod Benkovca i poginuli vatrogasci pokazuju da postojeći kaznenopravni okvir u više europskih zemalja, uključujući Hrvatsku, ne prati težinu posljedica koje namjerno podmetnut požar može izazvati. Rasprava o pooštravanju kazni opravdana je i, čini se, već je u tijeku: hrvatsko Ministarstvo pravosuđa najavilo je izmjene Kaznenog zakona s naglaskom na zaštitu okoliša, a ministar unutarnjih poslova javno je pozvao na oštrije sankcije.

Nemožemo ne spomeniti  sudsku praksu poput slučaj piromana koji je u samo mjesec dana naprvio čak 23. šumska požara na otoku Krku za svoja nedjela dobio  godinu dana zatvora, a iste te presude u većini sliučaja drugostupanjski ili vrhovni sud umanjuje kazne zbog niza olakotnih okolnosti.

Ostaje za razmisliti treba li klasifikacija piromanstva kao terorizma i uvođenja jedinstvene minimalne kazne od minimalno 10 godina za svako namjerno podmetanje požara, vjerojatno bi dala svima  za razmisliti, dali se isplati igrati sa vatorm, uništvati tuđu imovinu i ugrožavti živote lljudi.Treba li takve osobe  dugotrajno izdvoji iz društva bez obzira na zdravstveni, socjalni ili neki drugi status, jesu li  oni su prijetnja svima nam, neupitno jest da sadašnjih ćesto izrečenih  60 dana zatvora ili nekoliko tisuća eura kazne za namjerno paljenje, u godini kad je izgorjelo 435.000 hektara europskog tla, više nikome ne djeluje kao ozbiljno odvraćanje.