Kad je njemački profesor Christoph Schließmann u otvorenom pismu napisao da je Brač, gdje ljetuje 18 godina, postao preskup i prekomercijaliziran, hrvatska javnost reagirala je predvidljivo, obranom. Odgovor ekonomista dr. sc. Petra Vuškovića prenijeli su gotovo svi mediji, uz ton koji se svodi na sljedeće: naučili ste dobro zarađivati u Frankfurtu, pa prihvatite da je i kod nas sve skuplje. Problem je što taj odgovor, koliko god zvučao autoritativno, ne prolazi test brojki.

Ovu priču ne pratim kao teoretičar, nego kao gost koji je ove godine praktički prešao cijelu Europu, od najistočnije do najzapadnije točke, od Cipra do Tenerifa. I baš zato mi prvi Vuškovićev refleks, obrana cijene objašnjenjem zašto je nešto skupo, djeluje krivo postavljen. Gosta, iskreno, ne treba previše zanimati zašto je nešto skupo. Njega zanima samo jedno: je li cijena u skladu s kvalitetom, dobiva li za taj novac uslugu koja to opravdava, postoji li isto ili bolje jeftinije negdje drugdje, i koliko mu se, na kraju, cijeli aranžman isplati. Sve ostalo je priča za ekonomske seminare, ne za gosta koji plaća račun.

Argument 1: "Naš standard se izjednačava s europskim prosjekom"

Vušković tvrdi da rast cijena prati rast plaća i općeg standarda. Statistika kaže drugačije. Prema Državnom zavodu za statistiku, cijene u restoranima i hotelima porasle su 70 posto od 2015. do sredine 2025., dok je opća inflacija u istom razdoblju iznosila 29,2 posto. Turistički sektor rastao je više nego dvostruko brže od ostatka gospodarstva. Da je riječ o izjednačavanju standarda, rast cijena bi otprilike pratio rast plaća i opću inflaciju, a ne ju nadmašivao za faktor 2,4.

Konkretnije, samo između lipnja 2021. i lipnja 2024. hoteli i restorani u Hrvatskoj poskupjeli su 51,7 posto, daleko iznad usporedivih mediteranskih konkurenata. To nije sustizanje Europe, to je odskakanje od vlastite ekonomske osnove.

Argument 2: "Cijene rada su porasle, pa moraju porasti i cijene usluga"

Djelomično točno, ali nepotpuno. Rast plaća u turizmu jest stvaran i opravdan. Ipak, sam predsjednik krovne hotelsko-ugostiteljske udruge, HUT-a, javno je priznao da je Hrvatska u posljednjih pet godina u prosjeku digla cijene više od svojih mediteranskih konkurenata, jer je potražnja bila viša. Ne zato što su troškovi rada to nalagali, nego zato što je tržište to podnijelo. To je čista rentna logika, dižemo jer možemo, a ne odraz stvarnog rasta troškova. Kad direktor strukovne udruge to otvoreno kaže, teško je braniti tezu da je riječ isključivo o poštenom prijenosu troškova rada u cijenu.

Argument 3: "Nostalgija nije ekonomski model"

Ovo je najslabija točka odgovora, jer okreće raspravu u pogrešnom smjeru. Nitko razuman ne traži da Hrvatska zamrzne cijene iz 2005. Prigovor nije zašto je skuplje, nego zašto je skuplje za lošiju uslugu od konkurencije. To je razlika između legitimnog rasta cijena i lošeg omjera cijene i vrijednosti, a Vušković tu razliku namjerno zamagljuje, jer mu je lakše braniti apstraktni rast blagostanja nego konkretan parking-kaubojluk, sezonsko deranje i naplatu tuševa.

Argument 4: usporedba koju odgovor izbjegava

Uzmimo konkretne brojke, ne osjećaje. Tjedan dana na Kanarskim otocima, Tenerifu ili Lanzaroteu, apartman s bazenom, ponekad i s rent-a-carom uključenim u ukupni paket, izađe ispod 800 eura. Isto toliko ili manje za Pafos na Cipru, avion i smještaj zajedno. Nasuprot tome, Nijemac koji ide na Jadran vozi se i do 16 sati automobilom, plaća cestarine, vinjete, gorivo, skup trajekt, a na odredištu ga dočekuje naplata parkinga po svakom kamenu i rizik da mu netko ogrebe auto „jer se stao krivo, e“ . To je ukupni transakcijski trošak, ne samo cijena kreveta, a upravo je taj ukupni trošak ono što turist stvarno računa kad bira gdje će potrošiti novac.

Kanari i Cipar imaju veći turistički obujam, dužu sezonu, često cijelu godinu, i profesionalnije hotelske lance. Zato im trošak po gostu ispadne niži, a ponuda ostane predvidljiva i jasna. Hrvatska obala je razdrobljena, sezona je zbijena u tri mjeseca, i cijena mora vratiti cijelu godinu u tih 90 dana. To nije opravdanje za više cijene, to je objašnjenje strukturnog problema koji nitko u turističkom lobiju ne želi rješavati, jer je lakše dići cijenu nego produžiti sezonu ili konsolidirati ponudu.

Argument 5: skrivena poanta koju Vušković ne izgovara, ali je svi osjećamo

Iza cijelog narativa o prihvaćanju promjena stoji dublji, neizgovoreni stav velikog dijela hrvatske turističke industrije: da bi turist trebao biti zahvalan što smo ga ugostili, a ne mi njemu što je došao i potrošio novac kod nas. To je obrnuta logika od one koju primjenjuje svaka ozbiljna, konkurentna destinacija, gdje se gost tretira kao klijent čiji izbor treba zaslužiti, a ne kao gost kojem se čini milost.

Upravo tu leži licemjerje iz naslova: kad nam netko izvana kaže da je omjer cijene i usluge loš, reagiramo obranom nacionalnog ponosa umjesto propitivanjem vlastite prakse. A dok mi branimo cijene argumentima o rastu standarda, HUT i turistički analitičari sami najavljuju da će za 2026. ključna postati vrijednost za novac, zbog sve jače konkurencije na Mediteranu, što je prešutno priznanje da model podigni cijenu jer dolaze ionako ima granicu, i da se ta granica upravo testira.

I za kraj

Vuškovićev odgovor Nijemcu zvuči uvjerljivo jer koristi točan makroekonomski okvir, rast plaća i konvergenciju standarda, da opravda mikroekonomsku praksu, sezonsko deranje, netransparentne naplate i loš omjer cijene i usluge, koja s tim okvirom ima malo veze. Kritika koju je profesor uputio nije bila zašto je Hrvatska bogatija, nego zašto plaćam više za manje, a na to pitanje odgovor iz Slobodne Dalmacije nikad zapravo nije odgovorio.

Možda bi cijela rasprava bila jednostavnija kad bi dr. sc. Vušković sam otišao na destinacije našeg ranga, platio isto što plaćaju turisti, i onda procijenio jesmo li preskupi ili nismo. Trenutačno gleda drvo i ne vidi šumu. Jer kad već komentiraš cijenu nečega, prvo provjeriš koliko to isto košta drugdje i što dobiješ za taj novac, pa tek onda izvlačiš zaključke.

Ivo Krištić, magistar marketinga i komunikacija

Foto: fotomontaža Pozitivno.hr Ai Chatgpt