Dok su meteorolozi danima najavljivali "nevrijeme godine", a DHMZ crvenim alarmom vrištao o opasnosti, nadležni su odlučili djelovati tek u trenutku kad su djeca već bila na pola puta do škole. Otkazivanje nastave u 6:40, uz obavijest koja kasni sat vremena, nije mjera opreza – to je kapitulacija sustava.

ZAGREB – Prazne učionice i prepune ulice zbunjene djece – to je rezime jutrošnjeg logističkog fijaska u režiji Grada Zagreba i Ministarstva znanosti i obrazovanja. Iako je odluka o otkazivanju nastave u osnovnim i srednjim školama službeno donesena u 6:40 ujutro, digitalna poruka spasa na mobitele roditelja stigla je tek u 7:46.

U tih "izgubljenih" sat vremena, tisuće učenika putnika iz okolice Zagreba već su sjedile u vlakovima i autobusima, izloženi upravo onim orkanskim udarima vjetra od kojih ih je sustav, tobože, želio zaštititi.

Kronika najavljenog, a ignoriranog nevremena

Najveći gnjev roditelja izaziva činjenica da ovo nevrijeme nije bilo nikakvo iznenađenje. Još u srijedu navečer gradske su službe bile u "stanju pripravnosti", a jučer je bilo posve jasno da nas čeka crveni meteoalarm.

• Pitanje struci: Zašto odluka nije donesena jučer navečer?

• Apsurd situacije: Otkazivati nastavu u trenutku kada nastava praktički počinje, u najmanju je ruku neodgovorno.

Čemu služe precizne prognoze i sustavi poput HR-ALARM-a ako se aktiviraju s reakcijom tromog puža?

Roditelji u "nemogućoj misiji"

Odluka donesena "pet do dvanaest" (ili u ovom slučaju, pet do osam) bacila je roditelje u organizacijski ponor. U 7:46, većina zaposlenih roditelja ili je na putu za posao ili je već tamo. Ostaviti dijete pred zatvorenim vratima škole ili ga panično pokušavati "presresti" u povratku, situacija je koja se mogla i morala izbjeći.

Iako škole nude "boravak" za djecu koja nemaju kamo, ostaje gorak okus: djeca su se prvo morala probiti kroz oluju da bi došla do škole, samo da bi im se reklo da nastave nema, a zatim su se kroz tu istu oluju morala vraćati kući.

Zaključak: Digitalna Hrvatska na analogni pogon

Ovaj događaj razgolitio je svu slabost sustava upravljanja krizama. Imamo aplikacije, imamo e-Dnevnike, imamo sustave ranog upozoravanja, ali u ključnom trenutku – sustav je zakazao. Ako je cilj bio zaštita sigurnosti učenika, postignuto je upravo suprotno. Djeca su jutros bila ugroženija na ulicama nego što bi bila u čvrstim školskim zgradama, a sve zbog nečije neodlučnosti da odluku donese onda kada je to bilo logično – večer prije.