Dok su baklje obasjavale zidine drevne Arene, Lucija Smetiško i Dino Sokolović ponosno su uveli našu delegaciju u povijest. Danas prestaje pjesma, a počinje borba: naši paraolimpijci u Cortini ne traže samo rezultate, već potvrdu da su čuda moguća.

Jučer je Verona pjevala u čast sporta, a danas planinski vrhovi Cortine d'Ampezzo odjekuju zvukom oštrih rubnika. Naših "Pet veličanstvenih" službeno je započelo svoju misiju na 14. Zimskim paraolimpijskim igrama, a atmosfera u hrvatskom taboru odiše onom vrstom mirnog samopouzdanja koju imaju samo oni koji su već pobijedili najveće životne bitke.

Dino Sokolović, čovjek koji je Hrvatskoj donio prvo zlato, u Italiju je stigao bez pritiska, ali s onim poznatim sjajem u očima. "Sve što dođe nakon plasmana ovdje je bonus," poručio je skromno, iako svi znamo da Dino u slalomu uvijek ima "as u rukavu". Njegovo iskustvo bit će ključno za debitante, brata i sestru Kordić. Karla, uz vodstvo brata Petra, danas ispisuje najljepšu priču Igara – priču o povjerenju i zajedništvu koja nadilazi sam sport.

S druge strane, Lucija Smetiško, naša stjegonoša, utjelovljenje je prkosa. Nakon teških ozljeda koljena koje bi mnoge udaljile sa staze, Lucija ponovno skija s lakoćom koja oduzima dah. Njezino peto mjesto iz Pekinga nije bio limit, već samo najava onoga što ova 21-godišnjakinja može.

Ne smijemo zaboraviti ni Bruna Bošnjaka. Naš snowboarder već godinama prkosi gravitaciji i prognozama. Njegova bronca iz Pjongčanga stoji kao podsjetnik da Hrvatska, iako mala zemlja bez golemih ledenjaka, ima srce koje kuca za zimske sportove.

Italija je možda blizu, ali put do postolja bit će dug i strm. No, gledajući naše sportaše jučer na otvaranju, jasno je jedno: oni nisu došli samo sudjelovati. Oni su došli pokazati da u sportu, kao i u životu, nema granica koje se ne mogu prijeći. Sretno, naši!

fotomontaža Pozitivno HR Ai