Kanari ili Korčula: računica jedne obitelji

U veljači, dok su svi oko mene još u mislima na skijanju, ja već razmišljam o ljetnom godišnjem odmoru. Naša djeca imaju velik razmak u godinama, sin ima 5, a kći 15, pa ljetovanje mora biti dobro i njoj i njemu, ali i nama roditeljima.

Pomalo smo i specifični. Deset dana u skučenoj hotelskoj sobi, makar i s osiguranim obrocima, nije naš pojam ljetovanja. Ne volimo gužvu ni u gradu ni na plaži, pa biramo manja mjesta, ali dovoljno blizu većem gradu za večernju šetnju. Od čistoće mora ne odstupamo ni milimetar, a sve sjevernije od Zadra za nas jednostavno nije ono pravo "more". Najdraži su nam južnodalmatinski otoci, a apsolutni favorit je Korčula.

S tim na umu krećem u uobičajenu potragu za apartmanom. Ne tražim luksuz, nego pristojnu opremljenost s namještajem koji ne datira iz 1969. Nemam problem s rasparenim šalicama, ali bilo bi zgodno imati barem četiri čitave žlice. Ne mora biti prvi red do mora, ali ne bih htjela ni brdo s kojeg se deset minuta spuštamo do plaže.

Prvi šok stiže već u Lumbardi: apartman za nas četvero oko 150 eura po noćenju. Malo sjevernije, oko Prigradice, 140 eura. Mislim si: ma hajde, ludi ste. Pa onda još cestarina, gorivo i trajekt do Korčule i natrag, što bi ukupno koštalo i više od 500 eura ako idemo trajektom iz Splita, i stvar postaje sve luđa od luđe.

I tada, više iz zezancije jer mi se na Facebooku stalno pojavljuju putopisi, pogledam aviokarte za Kanarske otoke. Povratni let iz Zagreba za nas četvero u srpnju: oko 850 eura. A smještaj na Kanarima za isti broj noćenja košta nas samo 700 eura, u malom apartmanskom kompleksu s bazenom. Dakle, za 10 noćenja u apartmanu s putom bi Korčula bila oko 2.000, a Kanari s letom oko 1.550 eura. Kad dodam rent-a-car, razlika se smanji na 200 eura, ali onda dolazi hrana, u kojoj Kanari opet pobjeđuju.

Ručak za četvero: 60 eura

Najveće iznenađenje čekalo nas je za stolom. U restoranima koje posjećuju lokalci ručak za nas četvero s pićem na Kanarima košta oko 60 eura, a za taj novac dobijemo četiri izdašne porcije po izboru: svježu ribu, hobotnicu, škampe i domaće specijalitete. Kod nas se za toliko danas jedva plati pizza i piće za četvero, dok se ozbiljnija riblja večera na obali približava troznamenkastim iznosima.

Isto vrijedi i za supermarkete. Osnovne namirnice, voće, meso i sirevi stoje jednako ili manje nego u kontinentalnoj Hrvatskoj, bez "otočkog dodatka" i ljetnih marži zbog kojih na hrvatskim otocima nakon prve kupnje ostane gorak okus.

Ono što se ne vidi na računu

Kod nas na moru rutina je godinama ista: oko 11 sati bježimo s plaže od sparne vrućine i skrivamo se u apartmanu do pola pet, a već oko 19 sati moramo natrag da se uredimo za večeru. Pola dana provedemo u četiri zida, pod klima-uređajem.

Na Kanarima nema te teške, zagušljive omare od koje stalno nešto curi s nas. Vjetar s Atlantika drži temperaturu ugodnom, pa sredinu dana ne moramo preživljavati nego je možemo iskoristiti za izlete, od vulkanskih parkova do tematskih sadržaja. Dan je duži, pa se kupamo i u 20 sati, dok sunce zalazi nad oceanom.

Desetljeće razlike između petogodišnjaka i petnaestogodišnjakinje tamo uopće nije bilo problem. Sin je uživao u zoološkim vrtovima, dvorcima koje je gradio u vulkanskom pijesku, a kći je dobila osjećaj prave avanture: instagramične vulkanske pejzaže, vidikovce i vodene parkove. Nama roditeljima to je značilo prvo pravo opuštanje, bez brojanja sati u apartmanu i bez laktarenja za mjesto pod suncem.

Da se razumijemo, ni to ljetovanje nije bez nervoze: kad let kasni nekoliko sati, rent-a-car kući završava radno vrijeme, a do smještaja nas čekaju kilometri. Za Tenerife nema direktnog leta iz Zagreba, pa smo osuđeni na dugo čekanje na aerodromu. Ocean je hladniji i valovitiji od našeg mora, ali malome je i to bilo zabavno. No kad sve zbrojim, to je mala cijena.

Mi nismo za ležanje na plaži, nego za aktivan odmor pun iskustava, a Kanari su potpuno drugačiji tip ljetovanja od onog u Hrvatskoj: djeca uče kako izgleda putovanje avionom, obilazimo ono čega kod nas nema, upoznajemo drugu kulturu i jezik. Po cijeni se Jadran i Kanari mogu usporediti, po doživljaju ne.

Nakon dva ljeta na Kanarima

Nakon dva ljeta na dva različita kanarska otoka, Lanzarote i Tenerife, teško se vratiti na stare kalkulacije o Jadranu. I dalje volim Korčulu, i dalje mislim da je naše more među najljepšima na svijetu, samo više ne volim račun koji uz nju stiže.

Tekst je financiran sredstvima Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti

Foto: Ilustracija Ai Chatgpt