Dok vjetar  briše preko gorskih proplanaka, u Ravnoj Gori ne vlada zimska letargija. Naprotiv, tamo odjekuje specifičan, ritmičan zvuk klizanja skija – zvuk koji je ovaj mali kraj upisao na kartu svjetskog sporta. Sjeli smo na kavu s onima koji taj zvuk žive 365 dana u godini: glavnim trenerom Zoranom Skenderom i proslavljenom olimpijkom Gabrijelom Skender iz TSK Ravnogorac.

Kontinuitet koji zadivljuje: "Olimpizam nam je u genima"

Pozitivno.hr: Zorane, TSK Ravnogorac je u hrvatskim okvirima sinonim za uspjeh. Kako jedan mali klub iz Gorskog kotara uspijeva biti nedodirljiv?

Zoran Skender: Tajna je u nevjerojatnom kontinuitetu i radu koji ne staje. Mi smo već godinama najbolji klub u državi, a naši su natjecatelji – od najmlađih "cicibana" do seniora – okosnica nordijske reprezentacije Hrvatske. Zamislite, od Salt Lake Cityja 2002. godine, preko Damira Jurčevića i Edija Dadića, pa sve do danas, Ravna Gora nije propustila niti jedne Zimske olimpijske igre. Upravo smo se vratili iz Italije (Milano i Cortina), gdje je naš Marko Skender ponovno pokazao da pripadamo svjetskom vrhu.

Život posvećen snijegu: "Sportaš se ne postaje zimi, nego ljeti"

Pozitivno.hr: Gabrijela, javnost vas najviše prati tijekom tih nekoliko minuta olimpijske utrke. No, što se događa "iza kulisa"?

Gabrijela Skender: Istina je da ljudi vide samo vrh ledene sante. Naša sezona zapravo traje 11 mjeseci u godini. Krećemo u svibnju, a završavamo tek u travnju iduće godine. To znači da dok se drugi kupaju, mi treniramo na rolerima, biciklima, planinarimo i plivamo. Ako ne "odradite" ljeto na 30 stupnjeva, zimi na snijegu nemate što tražiti. Skijaško trčanje je sport koji zahtijeva čeličnu disciplinu svakog dana u godini.

Borba s prirodom i asfaltom

Pozitivno.hr: Spomenuli ste roler-skije. Koliko je izazovno trenirati u uvjetima gdje snijega ima sve manje, a infrastruktura kaska?

Gabrijela Skender: To nam je najveća bolna točka. Ljeti treniramo po javnim cestama, među automobilima i kamionima, što je izuzetno opasno. Zato nam je neophodan nordijski centar s uređenim rolbanom – to bi bila prekretnica, ne samo za nas sportaše, već i za turizam Ravne Gore. Zimi pak, zbog manjka snijega, često moramo "bježati" u slovenske nordijske centre. Umjetno zasnježivanje u našem kraju više nije luksuz, već uvjet opstanka ovog sporta.

Inat koji pomiče granice: Od Ravne Gore do 220 km Švedske

Pozitivno.hr: Da je skijaško trčanje sport za one najčvršće, dokazuju i vaši bivši članovi. Čuli smo za nevjerojatan pothvat Edija Dadića?

Zoran Skender: Tako je! Edi je upravo nastupio na najdužoj utrci na svijetu, švedskom Nordenskiöldsloppetu. Zamislite utrku od nevjerojatnih 220 kilometara! Skijao je gotovo 20 sati u komadu i završio u gornjem dijelu poretka. To je taj naš goranski inat. Kad tijelo kaže "dosta", srce iz Ravne Gore kaže "još malo".

Pozitivno.hr: Ima li nade za nove generacije?

Zoran Skender: Apsolutno! Imamo tridesetak djece u klubu koja grizu. Naš Patrik Jurčević je ove sezone osvojio drugo mjesto na prestižnom Skiri Trophyju, što je praktički neslužbeno svjetsko prvenstvo za tu dob. Dok god ima ovakvih entuzijasta i talenata, zvuk skija u Ravnoj Gori neće utihnuti.

 Dok napuštamo snježne staze, jasno nam je jedno – u Ravnoj Gori se ne stvaraju samo sportaši, već karakteri. Iako su uvjeti ponekad surovi, a podrška infrastrukturi spora, ovi ljudi dokazuju da je uz trud i jasnu viziju, vrh svijeta dostižan i s malih goranskih brda.

Foto: TSK Ravnogorac