ovijest Hrvatske ispisana je mnogim bitkama, ali malo koja svjedoči o tolikoj srčanosti i vojničkoj genijalnosti kao pobjeda bana Tome Erdödyja nad Osmanlijama kod Ivanić-Grada. Dogodilo se to na današnji dan, na blagdan Svetog Nikole, 6. prosinca 1586. godine. Bila je to bitka u kojoj je David ponovno pobijedio Golijata, a malobrojna hrvatska vojska zaustavila stihiju koja je prijetila potpunim uništenjem Kraljevstva.

Krvavi uvod: Palež Vrbovca i "vituljače" u noći

Godina 1586. bila je teška. Osmanski odredi redovito su provaljivali u središnju Hrvatsku, pljačkajući sela i odvodeći ljude u roblje. Uoči same bitke, zloglasni turski vojskovođa Ali-beg provalio je s velikom vojskom prema Vrbovcu i okolici Zagreba.

Turska sila bila je zastrašujuća za ono vrijeme: Ali-beg je vodio 3.000 pješaka i 500 konjanika. Nasuprot njima, Hrvatska je bila iscrpljena. Ipak, narod nije spavao. Vijest o provali brzo se proširila zahvaljujući starom sustavu uzbunjivanja – vituljačama. To su bili veliki krijesovi na uzvisinama koji su se palili redom, prenoseći signal opasnosti brzinom svjetlosti od brda do brda, sve do bana Tome Erdödyja.

Bitka: Junaštvo protiv brojeva

Ban Erdödy nije oklijevao. Sakupio je sve što je mogao – vojsku od svega 500 konjanika i 500 pješaka. S tom šačicom ljudi, zajedno sa svojim bratom Petrom Erdödyjem,vlasnikom Vrbovca. krenuo je presresti neprijatelja koji je bio više od tri puta brojniji.

Do sudara vojski došlo je blizu današnjeg Ivanić-Grada, na močvarnom terenu kod ušća rječice Glogovnice u Čazmu. Iako brojčano inferiorni, Hrvati su imali srce i bolju taktiku. Ban Toma je vješto iskoristio teren i faktor iznenađenja.

U žestokom okršaju, hrvatski su oklopnici razbili turske redove. Turski poraz bio je potpun, a panika u njihovim redovima dovela je do kaosa. Simbol pobjede bio je trenutak kada je Ali-bega, vođu neprijateljske vojske, sustigao i sasjekao hrabri hrvatski vojnik Nikola Pavlečić.

Ta pobjeda na Svetog Nikolu odjeknula je kao čudo. Narod je to shvatio kao poklon s neba, a ban Toma Erdödy potvrdio je svoj status "štita Hrvatske".

Tko je bio Toma Erdödy? Život "Bana pobjednika"

Grof Toma II. Erdödy (1558. – 1624.) nije bio samo vojskovođa, već jedan od najvažnijih državnika u hrvatskoj povijesti.

• Podrijetlo: Potjecao je iz ugledne obitelji Erdödy koja je dala čak pet hrvatskih banova. Njegov otac, Petar II., također je bio ban. Iako je obitelj imala korijene u Ugarskoj (mjesto Erdőd, danas u Rumunjskoj), Toma se osjećao i ponašao kao hrvatski domoljub, braneći "ostatke ostataka" (Reliquiae reliquiarum) hrvatskog kraljevstva.

• Karijera: Banom je postao 1584. godine i odmah krenuo u ofenzivu. Nije čekao da Turci napadnu, već ih je presretao. Prije Ivanića, pobijedio ih je kod Slunja (1584.), a poslije i u onoj najvažnijoj – Bitci kod Siska 1593. godine.

• Vrhunac slave: Bitka kod Siska 1593. bila je prekretnica ne samo za Hrvatsku nego i za Europu. Nakon te pobjede, Toma je izrekao svoje čuvene riječi koje su uklesane u povijest: "In Deo vici" ("U Bogu pobijedih"). Papa Klement VIII. i španjolski kralj Filip II. odlikovali su ga titulom "Viteza Reda Spasitelja", a njegovo ime slavilo se diljem kršćanskog svijeta.

Potomstvo i nasljeđe

Toma Erdödy umro je 1624. godine, a pokopan je u zagrebačkoj Katedrali, gdje se i danas nalazi njegov grob s natpisom koji slavi njegove pobjede.

Iza sebe je ostavio snažnu lozu:

• Njegov sin Sigismund (Žigmund) Erdödy također je postao hrvatski ban (1627. – 1639.), nastavljajući očevim stopama.

• Drugi sin, Kristofor, osnovao je ugarsku granu obitelji.

• Obitelj Erdödy ostala je jedna od najmoćnijih velikaških obitelji u Hrvatskoj sve do 20. stoljeća, posjedujući dvorce u Jastrebarskom, Varaždinu, Kerestincu i mnogim drugim mjestima.

Herojstvo koje se ponavlja

Priča o bitci kod Ivanić-Grada 1586. istinita je priča o tome kako moral, hrabrost i vjera u obranu doma mogu nadjačati golu silu. Toma Erdödy nije bio samo plemić u svilenim odorama; bio je ratnik koji je s mačem u ruci stajao u prvim redovima kad je bilo najteže, a pobjeda kod Ivanića ostaje trajni spomenik hrvatskoj žilavosti i nepokornosti.

Foto izvor AI.