ZAGREB – U Sjemenišnoj crkvi Srca Isusova na zagrebačkoj Šalati, u subotu, 25. listopada, zagrebački nadbiskup i metropolit mons. Dražen Kutleša zaredio je petoricu novih đakona. U svečanom euharistijskom slavlju, ispunjenom molitvom i dirljivim obredima, Crkva je dobila nove službenike koji su svoj život predali Bogu i služenju braći i sestrama.

Sveti red đakonata primili su kandidati iz Zagrebačke nadbiskupije te redovničkih zajednica:

• Jurica Klanfar (Zagrebačka nadbiskupija, iz župe Bezgrešnog začeća BDM, Zagreb-Malešnica-Oranice)

• Mato Zirdum (Zagrebačka nadbiskupija, iz župe Svih svetih, Sesvete)

• fra Andrej Jozić, OFM (Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda)

• fr. Jordan Jakov Vuković, OP (Hrvatska dominikanska provincija Navještenja BDM)

• Neven Pejić, SDB (Hrvatska salezijanska provincija sv. Ivana Bosca)

"Revolucija Ubrusa" u srcu đakonskog poslanja

U svojoj nadahnutoj propovijedi, nadbiskup Kutleša poručio je ređenicima da Crkva u njima ne dobiva "nove činovnike", već "nove svjedoke služenja". Istaknuo je da u njima želi učiniti vidljivom božansku logiku koju svijet zaboravlja: "da prava veličina nije u uzdizanju iznad drugih, nego u prigibanju nad drugima; da vlast nije dominacija, nego služenje."

Svoju homiliju nadbiskup je usredotočio na snažan simbol – ubrus.

"Dragi ređenici, u Isusovu činu pranja nogu nalazi se slika vašeg poslanja", rekao je mons. Kutleša, objašnjavajući kako je ubrus kojim se Krist opasao "satkan od ljubavi" i "ukrašen biserima suosjećanja".

Nadbiskup je istaknuo tri ključna "platna" koja definiraju poslanje svakog đakona:

1. Ubrus služenja (Posljednja večera) Prvi ubrus je onaj kojim se Krist opasao da opere noge učenicima. To je, kako je rekao nadbiskup, "sakramentalna gesta Božjeg milosrđa" gdje se "Bog koji je stvorio svemir dotiče prašine ljudskih nogu". Time Krist postavlja normu svakog autoriteta: "Tko želi vladati, neka služi."

2. Rubac suosjećanja (Veronikin rubac) Drugi simbol je Veronikin rubac, gesta hrabre žene koja pruža rubac i briše Kristovo krvavo lice na Križnom putu. "To je suosjećanje koje ne bježi od patnje, nego joj prilazi", naglasio je nadbiskup. Poručio je đakonima da njihova služba nije samo liturgijska, već "služba suosjećanja" – u posjeti bolesnima, umirućima, osamljenima i siromašnima. "Đakon je pozvan upravo na to: biti živa ikona Božjeg suosjećanja."

3. Ubrus milosrđa i pobjede (Prazan grob) Treće platno je ubrus koji je pronađen u praznom grobu, "napose svijen na jednom mjestu". To je, prema riječima nadbiskupa, "ubrus pobjede uskrsnog jutra" koji svjedoči da ljubav koja se daruje "nikada ne umire". Taj ubrus milosrđa, rekao je, "Krist danas polaže upravo na vaša ramena" da njime brišu suze, skidaju blato s nogu posrnulih i pokrivaju one koji se stide svoga pada.

Poziv na poniznost u svijetu koji slavi moć

Ove tri geste – služenje, suosjećanje i milosrđe – sažimaju otajstvo ljubavi. Tu logiku nadbiskup je nazvao "revolucijom Ubrusa".

"Onaj koji se opasao Ubrusom preokrenuo je svjetski poredak i pokazao kako vlast nad drugima bez ljubavi postaje tiranija, a služenje drugima iz ljubavi postaje princip zajedništva", istaknuo je.

Zaključujući svoju propovijed, mons. Kutleša uputio je ređenicima izravan poziv: "Svijet u koji vas se danas šalje slavi one koji zapovijedaju, a Crkva je pozvana častiti one koji služe... U vremenu u kojim se veliča moć, Crkva pred oči svijeta stavlja prigibanje koje rađa zajedništvo."

Nakon homilije, ređenici su izrazili svoju nakanu prihvatiti službu, obećali poslušnost nadbiskupu i prostrli se na pod dok je cijela zajednica pjevala Litanije svih svetih. Vrhunac obreda bio je polaganje ruku nadbiskupa i posvetna molitva, nakon čega su novi đakoni obukli svoje liturgijsko ruho – štolu i dalmatiku.

Nadbiskup je na kraju mise čestitao novim đakonima, njihovim obiteljima i redovničkim zajednicama, zazivajući na njih Božji blagoslov.