Pozitivno.hr: Gospodine Matolić ili bolje Mario Mateuz, Vaš glazbeni rad savršeno opisuje onaj duboki, iskonski osjećaj mnogih Hrvata iz Bosne i Hercegovine: ljubav prema Hrvatskoj je neupitna jer ste Hrvat, ali u grudima neprestano i snažno kuca srce za Bosnom i Hercegovinom, zemljom u kojoj ste rođeni. Kako je to kada čovjek u sebi nosi te dvije goleme, a zapravo tako srodne ljubavi, i kako se one prelijevaju u Vaše stihove?

Matolić:Prije svega zahvaljujem na interesu i intervju te pozdravljam sve čitatelje portala.

Ja to uvijek volim opisati kao dijete koje jednako voli oba roditelja. U mom slučaju srce kuca i za Hrvatsku i za Bosnu i Hercegovinu. Rođen sam u BiH, Hrvat sam po nacionalnosti, a najveći dio života proveo sam u Austriji. Zato često kažem da imam i jednu dobru "maćehu" koja mi je pružila priliku za život i obitelj.

Te emocije posebno dolaze do izražaja tijekom velikih sportskih natjecanja. Nedavno smo vidjeli koliko je značila kvalifikacija Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo, a isto tako svi znamo kakve emocije bude uspjesi Vatrenih. Tada čovjek najbolje osjeti koliko su te veze duboke.

U svojim pjesmama pokušavam prenijeti upravo tu iskrenu emociju. Ponosan sam na ono što jesam, na svoje korijene, našu povijest i naš nepokolebljivi duh.

Pozitivno.hr: Napisali ste pjesmu za "Vatrene", ali i "Oluju zmajeva" za reprezentaciju BiH. Možemo li reći da su te dvije himne zapravo ogledalo Vaše duše – s jedne strane neizmjeran ponos na svoj narod, a s druge neraskidiva, emotivna povezanost s rodnim Orašjem i domovinom koja se ne zaboravlja gdje god u svijetu živjeli?

Da, mislim da se to može tako reći.

Čim sam objavio pjesmu "Mi smo Hrvati", mnogi su me pitali kada ću napraviti pjesmu za Bosnu i Hercegovinu. Samo sam se nasmijao i rekao da je već napisana. Tako je nastala i"Oluja Zmajeva".

Mi iz dijaspore često smo kao cvijet koji je iščupan iz zemlje i stavljen u vazu kako bi mogao opstati. Cvijet živi, raste i cvjeta, ali korijenje je ostalo duboko u domovini.

Zato ja i moja obitelj koristimo svaku priliku da budemo u Posavini, da moja djeca znaju odakle dolaze i da ne izgube vezu sa svojim korijenima. Što si dalje od domovine, to često više osjećaš koliko ti nedostaje.

 

 

Pozitivno.hr: Često se kaže da onaj tko se jednom rodi u Bosni i Hercegovini, nosi je u srcu zauvijek, bez obzira na vjeru ili naciju. Bosna je jedna, jedina i zemlja svih njezinih naroda. Smatrate li da Vaša pjesma "Oluja zmajeva" kroz sport i glazbu šalje upravo tu poruku – poruku ujedinjenja i zajedništva svih ljudi kojima je BiH u srcu?

Matolić: Apsolutno.

Bosna i Hercegovina je za mene prije svega emocija. To osjetite gdje god dođete – od Une do Drine, od Save do mora. Ljudi, krajolici i mentalitet ostavljaju trag u svakome tko je ovdje rođen.

Vjera, nacija ili bilo koja druga pripadnost ne bi smjele biti prepreka među ljudima. Nitko od nas nije birao gdje će se roditi. Upravo bi nas te razlike trebale krasiti, a ne dijeliti. Vjerujem da trebamo graditi mostove između naroda i vjera, jer nas ono što nas povezuje uvijek treba biti jače od onoga što nas dijeli.

Upravo zato je cilj pjesme "Oluja Zmajeva" bio okupiti sve narode Bosne i Hercegovine pod jednom emocijom i jednom zastavom kada igra reprezentacija. Ta poruka vrijedi i za milijune naših ljudi u dijaspori koji Bosnu i Hercegovinu nose u srcu bez obzira gdje žive.

 

Pozitivno.hr: Kada iz svoje bečke perspektive, gdje danas živite s obitelji, gledate prema rodnom kraju, vjerujete li da nogomet, i općenito sport, ima tu jedinstvenu, gotovo magičnu moć da izbriše sve podjele i podsjeti ljude na ono što ih spaja na tom tlu?
Kada imate ekipu koja ima jedan zajednički cilj i koja za taj cilj daje cijelu sebe, tada dolazi do toga da svi dišu kao jedno. Ta energija se prelije na narod i zapali cijelu zemlju.

Matolić: Ako itko može povezati ljude, onda je to sport.

Kada imate momčad koja ima jedan zajednički cilj i koja daje sve od sebe kako bi ga ostvarila, tada svi počinju disati kao jedno. Ta energija se prenosi na navijače, gradove i cijelu zemlju.

U takvim trenucima ljudi zaboravljaju razlike i žele biti dio iste priče. Sport stvara osjećaj zajedništva koji je teško pronaći bilo gdje drugdje.

A kada se toj energiji pridruži glazba, onda nastaje nešto posebno. Tada emocija postaje još snažnija i povezuje ljude na način koji se pamti cijeli život.

 

Pozitivno.hr: Kada ste pisali pjesme za predstojeće Svjetsko prvenstvo, u kojem je trenutku radila veća emocija? Je li drugačiji osjećaj pisati iz pozicije nacionalnog ponosa za Hrvatsku, u odnosu na onaj duboki, nostalgični osjećaj za rodnom grudom kada ste stvarali note za Bosnu i Hercegovinu?

Matolić:To je stvarno teško pitanje.

Prije nego što počnem pisati pjesmu, uvijek se pitam koju poruku želim poslati. Zato su "Mi smo Hrvati" i "Oluja Zmajeva" dvije potpuno različite pjesme – imaju drugačiju energiju, ritam i priču.

Obje su nastale iz emocije i obje su mi jednako drage. Ipak, kod "Oluje Zmajeva" postojala je jedna posebna dimenzija. Bosna i Hercegovina dugo je čekala ovakav uspjeh i plasman na veliko natjecanje.

Nakon gola Bajraktarevića protiv Italije cijela zemlja je pala u euforiju. U tom trenutku kao da je sve stalo. Takvi trenuci pokazuju koliko sport znači ljudima i koliko može vratiti vjeru i ponos jednoj državi. Bosni i Hercegovini su upravo takvi trenuci bili prijeko potrebni.

 

Pozitivno.hr: Kada se u Americi, Kanadi ili Meksiku s tribina zaore Vaše pjesme, koja je ona jedna, najvažnija emocija koju želite da osjeti svaki navijač iz Bosne i Hercegovine, ali i svaki Hrvat koji sluša Vaše stihove?

Matolić: Prije svega nadu, vjeru u sebe i vjeru u bolje sutra.

Želim da ljudi osjete da ne moramo biti najveći niti najbogatiji kako bismo ostvarili velike stvari. Kroz povijest smo naučili što znače inat, borba i upornost.

Volio bih da moje pjesme podsjete ljude koliko možemo kada smo zajedno. Bilo da navijaju za Bosnu i Hercegovinu ili Hrvatsku, poruka je ista – zajedništvo nas čini jačima.

Kada vjerujemo u sebe i stojimo jedni uz druge, tada granice gotovo da ne postoje. Tada je nebo jedina granica.