Vinkovci, 8. prosinca 2025. – Danas obilježavamo rođendan Josipa Runjanina, čovjeka čija se vojna karijera i skromna glazbena naobrazba savršeno poklopila s domoljubnim zanosom Ilirskog pokreta, ostavljajući Hrvatskoj najsvetiju notu – melodiju himne "Lijepa naša domovino".

Runjanin, rođen 8. prosinca 1821. godine u Vinkovcima, bio je mnogo više od sporednog autora. Bio je časnik Austrougarske vojske koji je sudbinom bio vezan uz ključne trenutke hrvatske povijesti, a danas služi kao trajan simbol zajedništva i kulture.

Od Vinkovaca do Glinskog salona

Josip Runjanin, rođen je u pravoslavnoj obitelji oca Ignjata i majke Sofije (rođene Radić) u Vinkovcima. Školovao se u Srijemskim Karlovcima, a odlučio se za vojnu karijeru. Služba ga je krajem 1840-ih godina dovela u Glinu, tada važno središte Prve banske pukovnije i mjesto gdje su se snažno osjećale ideje Ilirskog preporoda.

Upravo u Glini, gdje je bio kadet, Runjanin je počeo svirati klavir i dobio svoju jedinu glazbenu izobrazbu od vojnog kapelnika. U to vrijeme, društveni saloni su bili puni domoljubnog naboja. Smatra se da je 1846. (ili 1848.) Runjanin, inspiriran stihovima Antuna Mihanovića iz pjesme "Horvatska domovina" prvi put objavljena 1835.,  odlučio uglazbiti stihove.

Inspiracija iz opere

Zanimljivo je da je Runjanin navodno koristio melodiju iz popularne opere tog doba, "Lucia di Lammermoor" talijanskog skladatelja Gaetana Donizettija, točnije ariu O sole, più ratto. Prilagođavajući tu temu, Runjanin je stvorio napjev koji je brzo zaživio među časnicima i građanima. Time je pjesma Horvatska domovina dobila svoj kršćanski glazbeni duh.

Odjek i put do himne

Runjaninov napjev, tada poznat kao neslužbena patriotska pjesma, počeo se širiti vojskom. Ključna je bila kasnija obrada Vatroslava Lichteneggera, vojnog kapelnika. On ju je 1861. godine obradio, harmonizirao za četveroglasni muški zbor i, što je najvažnije, tiskao i objavio pod nazivom "Lijepa naša domovina". Tek tom objavom i kasnijim izvedbama na javnim događajima pjesma je stekla popularnost diljem Hrvatske.

• Runjanin je kasnije nastavio s vojnom karijerom, dosegnuvši čin potpukovnika.

• Godine 1865. izabran je i za zastupnika u Hrvatskom saboru.

Nažalost, Runjanin nije doživio da se njegova melodija proglasi službenom himnom, što se dogodilo tek 1891. godine.

 Posljednje počivalište u Novom Sadu

Nakon umirovljenja, Josip Runjanin se preselio u Novi Sad ,tada u sastavu Austro-Ugarske, danas Srbija, gdje je preminuo 2. veljače 1878. godine.

Njegovo posljednje počivalište nalazi se na pravoslavnom Uspenskom groblju u Novom Sadu. Brigu o njegovom grobu preuzelo je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske. Redovito, u ime Republike Hrvatske, delegacije polažu vijence, čime se potvrđuje važnost koju Hrvatska pridaje sjećanju na čovjeka koji joj je dao njezinu himnu.

Danas Runjanin služi kao simbol kulturnog naslijeđa i veza među narodima, a sjećanje na njega održava se kroz manifestacije, komemoracije i obrazovne institucije, ponajprije kroz Glazbenu školu u rodnim Vinkovcima i nedavno obnovljenu "Kuću hrvatske himne" u Glini.

Foto izvor AI