Dok se susjedstvo hvali „supersoničnim“ kineskim raketama kupljenim na svojevrsnom vojnom „Temu-u“, hrvatski odgovor mora biti promišljen i složen. Ne smijemo se ugledati na susjede i kupovati štogod se pojavi na „Njuškalu“, već moramo izgraditi sustav koji je uvezan, slojevit i funkcionalan. Hrvatska je spremna za najveću modernizaciju od završetka Domovinskog rata. Trenutačno nam nedostaju sustavi za protuzračnu obranu, sustavi za učinkovitu odmazdu, kao i mreža kvalitetnih radara nove generacije koji bi odgovorili mogućnostima AESA radara koje posjeduju naši Rafali.

Plan modernizacije, prema procjenama, bio bi „težak“ oko 2 milijarde eura, što bi Hrvatsku pretvorilo u respektabilnu vojnu silu istoka Europe. No, prava vijest nije samo cijena, već činjenica da ćemo više od 800 milijuna eura za ovaj „miran san“ dobiti iz fondova Europske unije.

Višeslojna obrana: Neprobojni štit

Za sustav višeslojne obrane neophodno je imati različite tipove PZO sustava, budući da svaki posjeduje specifična ograničenja i sposobnosti. Sustave velikog dometa nužno je štititi sustavima manjega dometa koji bi ih branili od dronova i malih objekata koje veliki sustavi ne zamjećuju, a koji im predstavljaju golemu prijetnju.

1. Prva crta "Dalekometna obrana": U medijima se već spominje da je ministar Anušić posjet Izraelu iskoristio kako bi se informirao o kupnji izraelskog čuda tehnike – sustava Davidova pračka "David’s Sling". Uzimajući u obzir geografski položaj Hrvatske i njezinu podijeljenost u dvije zone, potrebne su dvije baterije smještene kod Kutine i Slunja. Svaka posjeduje radar dometa detekcije od 474 kilometra i čuva nebo do visine od 50 kilometara. Njezine rakete „Stunner“, koje koštaju oko 700.000 eura po komadu, dizajnirane su da u zraku doslovno „pojedu“ svaku kinesku ili rusku balističku raketu. Cijena pojedinačnog sustava iznosi oko 350 do 400 milijuna eura, što je dvostruko jeftinije od francuskog sustava SAMP/T Mamba.

2. Druga crta "Srednji domet": Za ovaj sloj već su započeli pregovori s Njemačkom o sustavu IRIS-T SLM, koji je pokazao izvrsne rezultate na ukrajinskom bojištu. Neophodno je osigurati šest baterija koje bi se rasporedile od Osijeka , Zagreba, Zadra i Splita.  Uz radarski domet od 250 km i operativni domet raketa od 40 km, ovaj je sustav pravi „čistač neba“. Svaka raketa od pola milijuna eura jamči da krstareći projektili nikada ne dosegnu svoje ciljeve. Cijena šest sustava iznosila bi oko 900 milijuna eura.

3. Zadnja crta "Periferna obrana": Ovaj sloj čuvaju rakete Mistral dometa do 7 kilometara, postavljene na platforme oko kritične infrastrukture i u ručnim lanserima vojnih postrojbi. Uz njih, neophodno je uvesti 100 sustava hrvatske tvrtke DOK-ING. Ovi revolucionarni sustavi koriste kalibre 12,7 mm te 20 mm i 30 mm topove uz potporu umjetne inteligencije. Oni će uništavati rojeve dronova-kamikaza, čuvajući naše vojarne i kritičnu infrastrukturu  bez trošenja skupih raketa.

Rafale i HIMARS: Mač za odvraćanje

Hrvatska više ne smije čekati da bude napadnuta. Nabavkom 36 raketa Meteor domet 150+ km i 40 nevidljivih krstarećih projektila SCALP, naši Rafali postaju gospodari neba od Beča do Atene. Za učinkovito odvraćanje i eventualnu odmazdu, potrebno je ojačati sustav HIMARS s 300 raketa ATACMS dometa 300 kilometara. Čak bi i naši helikopteri Black Hawk, uz mala ulaganja u moderne senzore za noćni lov, dobili ulogu „lovaca na dronove“. Cjelokupno ulaganje u ovaj segment iznosilo bi oko 200 milijuna eura.

Osječka "Tvornica straha"

Osječka tvrtka Orqa postaje strateški stup obrane. Cilj je iskoristiti domaće znanje za proizvodnju 500 dronova dugog dometa sličnih američkim rješenjima LUCAS  ili sustavima poput Shaheda, sposobnih dosegnuti udaljenosti do 1000 kilometara. Ovi „osječki komarci“ su 100 % hrvatski proizvod, bez kineskih dijelova i otporni na ometanje. S cijenom od oko 20 tisuća eura, oni mogu zasićiti neprijateljsku obranu i uništiti lanser vrijedan milijune. To je asimetrični „mač“ koji protivnika ostavlja bez odgovora.

Mozak operacije: Digitalna mreža koja ne spava

Srce sustava nije raketa, već nevidljivi digitalni potpis. Kroz HR-ASOC i NATO-ov Link 16, Hrvatska uvezuje sve: od radara na vrhovima planina (poput Srđa) do najsitnijeg drona u slavonskoj šumi. To znači da radar FPS-117 javlja cilj koji zatim presreće sustav stotinama kilometara dalje, a da napadač uopće ne zna da je otkriven. Neophodno je umrežiti radare sustava IRIS-T TRML-4D i Davidove pračke ELM-2084 MMR. Svi ovi sustavi moraju biti uvezani kako bi Rafali mogli primati radarsku sliku sa zemlje i letjeti „nevidljivo“, bez paljenja vlastitih senzora, dok radari na zemlji moraju moći primati podatke iz Rafala i djelovati po označenim ciljevima.

Europski obrambeni fond kao "kasica prasica"

Iako cijeli sustav košta vrtoglavih 2 milijarde eura, odabir europske opreme poput sustava IRIS-T, SCALP  i raketa Meteor omogućuje Hrvatskoj povlačenje preko 800 milijuna eura iz EU fondova. To je povijesni presedan – Europa nam plaća štit, dok mi nacionalni novac usmjeravamo na izraelsku i američku tehnologiju koju EU ne financira izravno.

Hrvatska više ne kupuje oružje za parade. Ona mora izgraditi sustav koji neprijateljski napad čini matematički nemogućim. Uzmemo li u obzir zbivanja na Bliskom istoku i paradu srpskih Migova naoružanih 'Temu' raketama, ulaganje u vlastitu obranu nije tek puka strategija, već nužna polica osiguranja za generacije koje dolaze