OTKRIVENA TAJNA PRVIH POVIJESNIH UTAKMICA HRVATSKE
Uredništvo
Novinar
Nogomet je za mnoge najvažnija sporedna stvar na svijetu, no koliko zapravo poznajemo povijest vlastite reprezentacije? Većina ljubitelja sporta početke "Vatrenih" veže uz 1990. godinu i povijesni susret sa Sjedinjenim Američkim Državama. Međutim, korijeni sežu mnogo dublje u prošlost. U najnovijem izdanju emisije "Bijela kronika", urednik i voditelj Ivo Krištić ugostio je dvojicu stručnjaka koji su tu prošlost otrgnuli zaboravu – dr. sc. Marija Stipančevića i dr. sc. Hrvoja Gržinu, arhivske savjetnike iz Hrvatskog državnog arhiva.
Povod ovom iznimno zanimljivom razgovoru bila je njihova knjiga "Pod svojim bojama: priča o nastajanju hrvatske nogometne reprezentacije", djelo koje baca potpuno novo svjetlo na nogometne prilike iz 1940. godine.
Sve je počelo od starih negativa
Kako je uopće došlo do ideje za stvaranje ovako vrijedne knjige? Prema riječima dr. sc. Hrvoja Gržine, sve je krenulo od jedne dragocjene donacije.
"Osnova i fundament bila je fotografska ostavština Vladimira Sušića, doajena hrvatske sportske fotografije, koja je prije nekoliko godina došla u Hrvatski državni arhiv," objašnjava Gržina. "Krenuli smo pregledavati te negative iz pukog interesa za povijest nogometa. Odmah se vidjelo da su to vrhunske fotografije. U toj masi našle su se i slike prvih utakmica hrvatske reprezentacije, što nas je zaintrigiralo da krenemo dublje kopati."
Digitalizacijom starih negativa visoke rezolucije, autori su uspjeli dobiti kristalno čiste portrete igrača za koje do tada uopće nisu postojale pojedinačne fotografije. Pored toga, novinski natpisi iz tog vremena pomogli su im da precizno rekonstruiraju i prvi dres u kojem su igrači istrčali na teren – crvena majica, bijele hlačice i plave čarape.
Blato, "leš" i nezadovoljni Švicarci
Iako su prvi neslužbeni pokušaji zabilježeni još 1907. godine (kada su zagrebački klubovi neslavno izgubili od praške Slavije s 15:0 i 20:0), prava priča o reprezentaciji počinje formiranjem Banovine Hrvatske 1940. godine. Tada je osnovan Hrvatski nogometni savez koji je organizirao četiri utakmice – dvije protiv Švicarske i dvije protiv Mađarske, tadašnjih europskih nogometnih velesila.
No, uvjeti na terenu bili su daleko od onoga što danas gledamo na modernim stadionima. Igralo se na igralištu u Koturaškoj, a teren je bio pravi izazov.
"Teren je bio doslovno leš, odnosno zemlja," ističe kroz smijeh dr. sc. Mario Stipančević. "Švicarci su, nakon što smo ih u Zagrebu pobijedili 4:0, iskazali otvoreno nezadovoljstvo, podsjećajući da su nas u Bernu dočekali na lijepoj travi. A kada su u prosincu stigli Mađari, zemlja je bila natopljena kišom. Igralo se u pravoj kaljuži. Mađarski igrači su govorili: 'Dečki, super igrate nogomet, ali zar vam netko ne može napraviti bolji stadion?'"
Zvuči poznato? Čini se da su problemi s nogometnom infrastrukturom u našim krajevima tema koja ne zastarijeva ni nakon punih osam desetljeća.
Nogometaši na gemištima i premije u Milanu
Iako su onodobni igrači bili prave zvijezde za kojima je vladao ogroman interes publike, od nogometa se nije moglo ekskluzivno živjeti. Svi su imali redovne poslove ili su, kao svojevrsnu protuuslugu za igranje u klubovima poput Građanskog, dobivali namještenja u poduzećima. Ipak, premije su postojale.
"Za utakmicu s Mađarskom premija je iznosila tisuću dinara, dok je ulaznica koštala između 40 i 50 dinara. To je bio vrlo važan izvor prihoda," navodi Gržina te dodaje zanimljivu anegdotu s gostovanja: "Nakon pobjede u Švicarskoj, stjecajem okolnosti ekipa je morala provesti cijeli dan u Milanu čekajući vlak. Novinski izvještaji doslovno bilježe kako su se premije po Milanu trošile nemilice!"
Posebno osebujan lik te generacije bio je izbornik Jozo Jakopić. Kako su gosti emisije ispričali, Jakopić je u Zagrebu držao ugostiteljski objekt u kojem se okupljala ekipa Građanskog. Ostalo je zabilježeno da su navijači jednom prilikom doslovno zaustavili vlak u Koprivnici kojim je reprezentacija putovala u Mađarsku, a Jakopić je igračima davao jasne upute pred važne susrete: "Nemojte previše po gemištima, znate što nas čeka!"
Zanimljivost je i da je za pripremu momčadi u to doba bio zadužen Márton Bukovi, legendarni mađarski trener koji je trenirao hrvatske igrače upravo za susret protiv – vlastitih sunarodnjaka.
Ova fascinantna knjiga sjajan je vremeplov koji dokazuje da su strast, talent, ali i infrastrukturni problemi u hrvatskom nogometu duboko ukorijenjeni. Za sve ljubitelje povijesti i sporta koji žele saznati više i prelistati ove nevjerojatne arhivske fotografije, knjiga "Pod svojim bojama" dostupna je u Hrvatskom državnom arhivu po simboličnoj cijeni.
Za portal Pozitivno.hr, razgovor vodio: Ivo Krištić