Svaki klik ostavlja trag

U nastavku serijala "Mama, vrati mi mobitel?" za razgovor smo zamolili Domagoja Tuličića, istaknutog stručnjaka u području informatičke forenzike i kibernetičke sigurnosti. Svoju je karijeru izgradio na kombinaciji akademskog i praktičnog rada. Tuličić je i predavač na nekoliko visokoškolskih ustanova, gdje prenosi svoje znanje studentima. Kroz svoja predavanja pokriva teme poput osnova informatičke forenzike, sigurnosti računalnih mreža i metodologije analize digitalnih tragova. Njegov rad značajno pridonosi razvoju i primjeni digitalne forenzike u pravosuđu i poslovanju u Hrvatskoj.

U nastavku pročitajte što nam je Tuličić preporučio i savjetovao o tome kako zaštititi djecu na internetu i prevenirati rizično online ponašanje.

Svaki trag koji dijete ostavi

U digitalnoj forenzici polazimo od jednostavnog načela: svaki kontakt ostavlja trag. Isto vrijedi i za svakodnevno korištenje mobitela. Poruke, fotografije, lokacije, pretraživanja, prijave u aplikacije, vrijeme korištenja i metapodaci mogu ostati zapisani na uređaju, u oblaku, kod pružatelja usluge ili na uređaju druge osobe. Kada dijete nešto "obriše", ono je najčešće uklonilo ono što vidi na zaslonu. To ne znači da je podatak nužno nestao.

Digitalni profil koji algoritam gradi

Još je važnije razumjeti da dijete ne ostavlja samo pojedinačne podatke nego postupno stvara vrlo detaljan digitalni profil. Besplatne aplikacije i društvene mreže često se financiraju našom pažnjom i podacima. Bilježi se koliko dugo gledamo neki sadržaj, što preskačemo, na što reagiramo i kada smo aktivni. Algoritam ne mora znati ime djeteta da bi vrlo dobro "znao" što ga zanima i što će ga zadržati pred ekranom. Upravo zato europski Akt o digitalnim uslugama zabranjuje ciljano oglašavanje maloljetnicima na temelju profiliranja.

Kad je igra dizajnirana da ne stane

Tu dolazimo do kaptologije, područja koje proučava kako digitalne tehnologije mogu oblikovati ponašanje ljudi. U videoigrama i društvenim mrežama to vidimo kroz bodove, značke, dnevne nagrade, rang-liste, obavijesti, automatsku reprodukciju i beskonačno pomicanje sadržaja. Takvi elementi nisu slučajni ukrasi aplikacije. Projektirani su kako bi povećali angažman i potaknuli korisnika da se vraća. Kod djece je problem izraženiji jer se sposobnosti samokontrole i procjene rizika još razvijaju.

Kad prevara zvuči poznato

Umjetna inteligencija dodatno otežava razlikovanje stvarnog od lažnog. Danas je moguće uvjerljivo klonirati glas ili generirati lažnu fotografiju i video. Zato dijete treba naučiti jednostavno pravilo: kada poruka izaziva strah, pohlepu ili osjećaj hitnosti, treba stati i provjeriti. Ako glasovna poruka "mame" ili "tate" traži hitno slanje novca, treba roditelja nazvati na broj koji dijete već poznaje, a ne slijediti upute iz poruke.

Vršnjačko nasilje koje ne prestaje sa zvonom

Slično vrijedi i za vršnjačko nasilje. Nekada je ono uglavnom završavalo odlaskom iz škole, dok se danas može nastaviti cijelu večer kroz grupne razgovore, društvene mreže i igre. Roditelj treba obratiti pozornost na naglu promjenu raspoloženja nakon korištenja mobitela, povlačenje, probleme sa spavanjem, izbjegavanje škole ili iznenadnu tajnovitost. Posebno je važno da dijete zna kako prijavljivanjem problema neće automatski ostati bez mobitela. Ako je mobitel kazna za iskrenost, sljedeći će problem vjerojatno pokušati sakriti.

Klađenje u džepu

Posebnu pozornost zaslužuju igre na sreću. Prema hrvatskim rezultatima istraživanja ESPAD za 2024. godinu, 18 posto učenika sudjelovalo je u igrama na sreću tijekom prethodnih 12 mjeseci, a najčešći oblik bilo je klađenje. Iako je maloljetnicima sudjelovanje zabranjeno, pristup se može pokušati ostvariti korištenjem tuđih računa, kartica ili podataka odraslih. Hrvatski propisi danas zahtijevaju identifikaciju igrača, uključujući provjeru punoljetnosti kod klađenja na daljinu.

Znakovi koje roditelji propuštaju

Roditelji zato trebaju pratiti i financijske obrasce: iznenadne zahtjeve za većim iznosima, učestalo posuđivanje, nestanak novca, prodavanje vlastitih stvari ili neobjašnjive transakcije. Znak upozorenja može biti i suprotan, dijete odjednom više ne traži džeparac, a raspolaže novcem.

Što učiniti već večeras

Oduzimanje mobitela nije dugoročno rješenje. Puno je korisnije već večeras sjesti s djetetom i zajedno pregledati postavke privatnosti, aplikacije koje koristi, tko mu može slati poruke i što treba učiniti ako netko od njega zatraži fotografiju, novac ili osobne podatke. Jedno obiteljsko pravilo može biti vrlo jednostavno: prije slanja novca, intimne fotografije ili osjetljivog podatka, pitaj odraslu osobu kojoj vjeruješ.

Je li Hrvatska spremna

Hrvatska danas ima snažniji pravni okvir za zaštitu djece u digitalnom okruženju nego prije nekoliko godina, ali nijedan zakon ne može zamijeniti digitalnu pismenost. Najveći prostor za napredak vidim upravo u sustavnoj edukaciji djece, roditelja i nastavnika. Djecu ne možemo izdvojiti iz digitalnog svijeta. Možemo ih naučiti da njime upravljaju, umjesto da on upravlja njima.

Tekst je financiran sredstvima Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.