Preko 800 kilometara za didu Jandru

Australsko-hrvatski ultramaratonac Aydan Marko Papac iz Melbournea uspio je. Završio je jedan od najzahtjevnijih sportskih pothvata svoje karijere, pothvat na koji bi se rijetko tko usudio, 827 kilometara hrvatske obale, od svjetionika u Savudriji sve do Punte Oštro na Prevlaci. Bio je to pothvat izdržljivosti, hrvatskog zajedništva i humanosti, posvećen njegovu pokojnom djedu Jandri i podizanju svijesti o Creutzfeldt-Jakobovoj bolesti.

Aydan je krenuo iz Savudrije 24. kolovoza u 5 sati ujutro, s ambicioznim ciljem da hrvatsku obalu pretrči za deset dana. Pred njim je bilo 827 kilometara, što je značilo više od 80 kilometara trčanja dnevno, gotovo dva maratona svakoga dana, uz ljetne vrućine, umor, bol i minimalno vrijeme za oporavak.

Približavajući se Zadru, Aydanovo je tijelo počelo pokazivati posljedice napora iznad ljudskih granica. Zbog teške dehidracije i znatnog gubitka natrija nije imao drugog izbora nego zaustaviti se i primiti liječničku pomoć prije nego što je mogao sigurno nastaviti, izgubivši pritom više od cijelog dana trčanja. Za većinu ljudi to bi bio dovoljan razlog za odustajanje. Za Aydana je to postala još jedna prepreka koju je bio odlučan svladati kako bi dovršio desetodnevni izazov.

Nakon prolaska kroz Dubrovnik u završnoj dionici, Aydan je u četvrtak, 3. rujna, stigao do Prevlake i Punte Oštro, krajnjeg juga Hrvatske. Vlastitim je nogama povezao najzapadniju i krajnju južnu točku hrvatske obale te završio preko 800 kilometara. Na cilju su emocije, zagrljaji, suze radosnice i hrvatska zastava najbolje pokazali koliko je ovo putovanje značilo njemu, njegovoj obitelji i ljudima koji su ga pratili.

Za didu Jandru: kretati se za one koji više ne mogu

Iza sportskog izazova od samog je početka stajala mnogo dublja priča. Aydan je pothvat posvetio uspomeni na svog djeda Jandru Bilića, koji je bolovao od rijetke i teške neurodegenerativne Creutzfeldt-Jakobove bolesti. Osobni gubitak pretvorio je u humanitarnu misiju: kroz trčanje podići svijest o bolesti, dati podršku oboljelima i njihovim obiteljima te povezati svoju australsku domovinu s Hrvatskom, zemljom svojih korijena.

Uz njega je tijekom ovog iscrpljujućeg putovanja bila njegova supruga Georgia, njegova najveća osobna podrška, kao i obitelj, prijatelji, treneri, snimatelji i članovi pratećeg tima, Jack Colletta kao voditelj tima, Ben Cherry kao fizioterapeut i medicinska podrška te Ramsen Kunda kao voditelj logistike. Njegov put pratili su i majka Ana, podrijetlom iz Tomislavgrada, otac Smiljan, podrijetlom iz Stolca, te sestra Mimi. Putovanje je pratio i australski filmaš Rhidian Scott-Towers iz Fourth Lane Media, koji će producirati dokumentarni film o ovoj hrabroj inicijativi.

Dubrovnik ga nije pustio da posljednje kilometre trči sam

Posebno emotivan dio pothvata dogodio se na dubrovačkom području, gdje su se Aydanu pridružili domaći triatlonci i trkači. Dionicu dugu približno deset kilometara, od Zatona do vidikovca iznad Dubrovnika, zajedno s Aydanom istrčali su Željko Cota i Zoran Ateljević iz Triatlon kluba Dubrovnik, Davorin Krešić iz Hybrid Tima Dubrovnik, Igor Krmek i Marin Desnica iz Triatlon kluba Dubrovnik te Jasmin Husejnović iz Hybrid Tima Dubrovnik.

Zoran Ateljević nije stao na tome, ponovno se pridružio Aydanu i istrčao s njim čak 25 kilometara, od Mosta dr. Franja Tuđmana do Cavtata. Australskoj ekipi naknadno su se pridružili i Elvis Jelčić te Vasily Belousov. Veliku ulogu u povezivanju Aydanova tima s dubrovačkom trkačkom zajednicom imao je Alen Bošković, glavni tajnik Dubrovačke zajednice športova i direktor Du Motiona, koji je nakon molbe organizacijskog tima Majestic Filma i predstavnika ICAN-a pomogao okupiti dubrovačke sportaše kako Aydan u posljednjim kilometrima ne bi ostao sam u mraku.

Bio je to trenutak koji je na najbolji način pokazao što sport može značiti, ljudi koji Aydana prije toga možda nisu ni poznavali izašli su na cestu i dio njegova tereta ponijeli zajedno s njim. Steve Ravić, direktor PR-a i organizacije za sve potrebe u Hrvatskoj, opisao je taj prizor riječima da je osjetio emociju kao u filmu Rocky, kada se cijeli grad pridružio kako bi ga podigao. Dodao je kako je u posljednjih 30 kilometara bilo trenutaka kada Aydan gotovo nije mogao ni hodati te da je teško bilo to gledati, no u trenutku kada je krenuo dalje, pridružio mu se crni pas koji se pojavio niotkuda i pratio ga sve do samog kraja.

Prijem u Dubrovniku i čestitke gradonačelnika

Dubrovnik je bio posljednja velika gradska postaja prije završne dionice kroz Konavle prema Prevlaci. Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković pozdravio je Aydana putem videosnimke, podržao organizaciju prijema te mu uputio čestitke na ostvarenom pothvatu. Zbog službenih obveza gradonačelnik nije mogao osobno nazočiti prijemu, pa su Grad Dubrovnik službeno predstavljali zamjenik gradonačelnika Velibor Puzović i Ana Hrnić, službenica ovlaštena za privremeno obavljanje poslova pročelnice Upravnog odjela za turizam i šport.

Puzović je Aydanu čestitao istaknuvši da takav pothvat zahtijeva ne samo iznimnu fizičku spremnost nego i ogromnu mentalnu snagu i ustrajnost, posebno naglasivši vrijednost povezivanja sportskog izazova s humanitarnom porukom i uspomenom na djeda. Grad Dubrovnik istaknuo je kako je ponosan što je bio domaćin Aydanu na posljednjoj velikoj gradskoj etapi njegova putovanja, a Frano Soldo, vlasnik Hard Rock Cafea Dubrovnik, ljubazno je ugostio ekipu unutar starog grada.

Podrška koja je stigla iz cijele Hrvatske

Potporu Aydanovoj misiji pružili su i Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske te Hrvatska matica iseljenika, uključujući i njihovu podružnicu u Puli. Ondje ga je, nakon prve, više od 90 kilometara duge etape, dočekala Barbara Buršić, voditeljica pulske podružnice Hrvatske matice iseljenika.

Posebna podrška stigla je i od Stevea Ravića, koji je putem videosnimke prenio poruku svog prijatelja, najpopularnijeg hrvatskog pjevača Marka Perkovića Thompsona, koji je Aydanu poručio da mu, kao Hrvatu, želi Božji blagoslov i dodatnu snagu da dođe do cilja, uz poruku da su svi s njim u mislima i molitvama. Poruka je Aydanu mnogo značila i dala mu dodatnu snagu u pothvatu, kojemu je Thompsonova pjesma „Moj Dida i Ja” postala simbolom priče.

Organizacija koja je sve to omogućila

Pothvat ove veličine nije bio samo pitanje trčanja. Iza Aydana i njegova neposrednog pratećeg tima odvijala se opsežna i višednevna organizacija koja je započela još prije njegova dolaska u Hrvatsku. Tim Majestic Filma, predvođen Steveom Ravićem, CEO-om Majestic Filma i predsjednikom ICAN-a, International Croatian Artists Network, radio je na stvaranju mreže kontakata i podrške te koordinirao komunikaciju s lokalnim vlastima, gradovima, institucijama, medijima, novinarima i drugim partnerima duž cijele trase.

Vesna Trokter, dio organizacijskog tima Majestic Filma i predstavnica ICAN-a, bila je uključena u projekt još prije početka trčanja, zadužena za koordinaciju s medijima, trkačima, trkačkim i sportskim klubovima te lokalnim kontaktima. Upravo je kroz njezinu komunikaciju na dubrovačkom području uspostavljena suradnja s Alenom Boškovićem, nakon čega su se Aydanu na završnim kilometrima pridružili dubrovački trkači i triatlonci. Petra Antolić, voditeljica sponzorstva i odnosa s javnošću Majestic Filma, bila je uključena od samog početka, radeći na PR-u, distribuciji materijala i komunikaciji s institucijama i medijima.

Više od rekorda

Na kraju ovog puta brojke govore mnogo, 827 kilometara, deset dana gotovo neprestanog kretanja, više puta i preko 100 kilometara dnevno, cijela hrvatska obala iza njegovih leđa. No brojke ne govore sve. Ne govore o boli i umoru, o kilometrima kada tijelo želi stati, a glava mora pronaći razlog za još jedan korak. Ne govore o supruzi koja ga čeka uz cestu, ni o majci koja zadrži dah svaki put kada se digne, ni o ocu i sestri koji skrivaju napetost u teškim trenucima, ni o ljudima koji su trčali uz njega ili ga bodrili dok je prolazio njihovim gradom.

Ne govore ni o radu iza kulisa, o pozivima, porukama, dogovorima i mreži podrške koja je Aydana pratila sve do juga zemlje. I prije svega, ne govore dovoljno o razlogu zbog kojeg je Aydan krenuo. Za didu Jandru.

Mladi Australac hrvatskih korijena krenuo je iz Savudrije s osobnom pričom, a na Prevlaku je stigao noseći priču koja je povezala Australiju i Hrvatsku, iseljeništvo i domovinu, sport i humanost. Guinnessova statistika može odlučiti kome pripada rekord, ali preko 800 kilometara hrvatske obale koje je Aydan Marko Papac pretrčao za svog djeda, nitko mu ne može oduzeti.

Svaka čast, Aydane!

Podržite ovu humanitarnu inicijativu donacijom: Moving for Those Who No Longer Can

Piše: Vesna Trokter. Foto: Fourth Lane Media i privatni izbor