Rođen u liftu Vinogradske bolnice, odrastao u Osijeku, a karijeru izgradio uz jednog od najvećih imena hrvatske psihijatrije, dr. Veljko Đorđević gost je nove epizode Bijele kronike, u kojoj je s voditeljem Ivom Krišićem podijelio priču o medicini, književnosti i, prije svega, čovječnosti.

Đorđević je specijalizaciju iz psihijatrije završio kod profesora Vladimira Hudolina, tada predsjednika svjetske psihijatrije, koji ga je na razgovoru za posao isprva odbijao primiti, sumnjajući u njegovu motivaciju. Upornost se isplatila Đorđević je specijalizaciju odradio volonterski, prije nego što je uopće dobio prvu plaću, a s vremenom postao i sam priznato ime u svjetskoj psihijatriji. Danas je dobitnik nagrade doktora Paula Tourniera, međunarodnog priznanja za medicinu usmjerenu prema osobi, koje svake godine dobiva samo jedan liječnik u svijetu.

Osim medicinom, Đorđević se cijeloga života bavio i pisanjem, iako se, kako kaže, dugo nije usuđivao objavljivati. Tek su ga kolege nagovorile da svoje pjesme, drame i romane iznese pred javnost, nakon čega je uslijedio niz naslova  od “Lepoglavskog bluza” do “Osječkog nokturna”. Godinama je vodio i radijsku emisiju “Čovjek je čovjeku lijek”, posvećenu upravo temi ljudskosti u medicini.

Središnji dio razgovora ipak je pripao knjizi “Smrt čovječnosti”, posvećenoj Vukovarskoj bolnici i stratištu na Ovčari. Đorđević je opisao kako je knjiga nastala nakon njegovog prvog posjeta Ovčari uoči kolone sjećanja 2025. godine — iskustva koje ga je, kako kaže, duboko potreslo i potaknulo da u samo nekoliko dana zapiše svoje dojmove. Knjiga, koja ove godine obilježava 35. obljetnicu stradanja, prevodi se i na engleski jezik, s ciljem da svijetu pokaže koliko je čovječnosti i medicinske etike bilo prisutno u vukovarskoj bolnici usred rata — gdje su liječnici i medicinske sestre danonoćno pomagali ranjenicima, bez obzira na to kojoj su strani pripadali.

Najavio je i novu knjigu, “Pobjeda čovječnosti”, posvećenu braniteljicama Domovinskog rata , ženama koje su kao liječnice, medicinske sestre i borkinje sudjelovale u obrani domovine, a čija je uloga, priznaje Đorđević, godinama ostajala u sjeni. Knjiga će donijeti razgovore s deset braniteljica iz Vukovara i cijele Hrvatske, kao svojevrsni antipod mračnoj tematici prethodne knjige.

Razgovor je završio osobnom notom, sjećanjem na riječi svojih roditelja povodom njegove promocije i specijalizacije, koje su ga, kako kaže, oblikovale u čovjeka i liječnika kakav je danas. Gostovanje dr. Veljka Đorđevića u Bijeloj kronici pokazalo je da priče o Domovinskom ratu ne moraju se pričati samo kroz brojke i datume, ponekad ih najbolje prenose upravo osobna svjedočanstva onih koji su, poput njega, čovječnost stavili u srce svoje profesije.