Bijela kronika Svyatoslav Kotkevych, Grkokatolički svećenik o putu vijere i snazi opraštanja.

U novoj epizodi emisije Bijela kronika gost je bio otac Svyatoslav Kotkevych, mladi grkokatolički svećenik rođen u Ukrajini, koji danas živi i djeluje u Zagrebu kao vicerektor Grkokatoličkog bogoslovnog sjemeništa. Razgovor je nastao u zagrebačkoj grkokatoličkoj konkatedrali Sv. Ćirila i Metoda na Gornjem gradu, mjestu koje je ocu Svyatoslavu odavno postalo drugi dom.

Voditelj emisije Ivo Krišić s gostom je prošao put koji je jednog mladića iz svećeničke obitelji doveo do vlastitog svećeničkog poziva. Otac Svyatoslav prisjetio se odrastanja uz oca svećenika, osjećaja koji ga je od malena pratio u crkvi te trenutka kada je, birajući što će biti u životu, konačno prepoznao da je njegov put upravo sjemenište. Objasnio je i posebnost istočnog obreda, u kojem se muškarci mogu oženiti prije ređenja za đakona i svećenika, te ispričao kako je njegova supruga prihvatila život uz čovjeka čija je služba, kako sam kaže, poziv koji ne pripada samo njemu, nego i njoj.

Poseban dio razgovora bio je posvećen sličnostima između hrvatskog i ukrajinskog naroda. Otac Svyatoslav, koji je prije dolaska u Hrvatsku živio i studirao u Njemačkoj, kaže da je upravo mentalitet ono što je najviše prepoznao kao zajedničko dvama narodima, od gostoljubivosti do lakoće s kojom se sklapaju prijateljstva. Ta bliskost, dodaje, osjeti se i kroz vjeru. Hrvatski grkokatolici posebno štuju svetog Jozafata, mučenika i jedinog kanoniziranog sveca Ukrajinske grkokatoličke crkve, dok se u Križevačkoj eparhiji čuvaju i moći svetog Šarbela, čijoj se obljetnici ondje svake godine mnogi vjernici raduju.

U razgovoru nije izostala ni teža strana povijesti. Otac Svyatoslav podsjetio je na razdoblje komunizma, kada je Grkokatolička crkva u Ukrajini bila zabranjena, a njezini svećenici i vjernici proganjani, prisiljeni slaviti liturgiju potajno, po kućama i u noćnim satima. Unatoč svemu, kaže, Crkva je preživjela taj katakombni period i danas ponovno slobodno raste, što potvrđuje i sve veći broj mladića koji dolaze u zagrebačko sjemenište pripremiti se za svećeništvo.

Ipak, najsnažniji dio razgovora otvorio se kada je riječ došla na temu opraštanja. Otac Svyatoslav prisjetio se riječi kardinala Franje Kuharića, koji je govorio da onome tko je ubio tvoga brata ne treba uzvratiti ubojstvom njegova brata, niti uništenu kuću uzvraćati uništavanjem tuđe. Priznao je da takve riječi nisu lake za prihvatiti kada bol dolazi iznutra, ali da kršćanin mora pamtiti kako su svi ljudi, s jedne i druge strane, njegova braća. Govoreći o miru koji je potrebno pronaći, naglasio je da pomirenje ne znači zaborav, nego snagu da se ono što je bilo prizna, prepusti i pusti da više ne ranjava iznutra. Bog oprašta, rekao je, i zato će oprostiti i on.

Emisija Bijela kronika još je jednom pokazala koliko duboko vjera zna povezati ljude različitih naroda i sudbina, te koliko je snažna poruka koja iz takvog razgovora ostaje: put vjere je, u konačnici, put opraštanja i pomirenja.