Foto izvor AI 

Dok brojimo posljednje dane 2025. godine, svijet s napetošću promatra diplomatsku ofenzivu Donalda Trumpa. Nakon serije telefonskih razgovora s Vladimirom Putinom i teških sastanaka s Volodimirom Zelenskim, naslovi vodećih svjetskih medija sugeriraju da je kraj rata u Ukrajini napokon na vidiku. No, dublja analiza pisanja The New York Timesa, Le Mondea, Le Figaroa i ruskih izvora otkriva mračniju stranu nadolazećeg "mira".

Je li na stolu pravedan završetak sukoba ili hladna geopolitička trgovina u kojoj je Ukrajina prisiljena na scenarij koji neodoljivo podsjeća na jedan zloglasni plan iz hrvatske povijesti?

Trumpov ultimatum: "Uzmi ili ostavi"

Američki mediji, predvođeni New York Timesom, izvještavaju o Trumpovom planu kao o "gotovo svršenom činu", tvrdeći da je dogovor 95% postignut. Narativ iz Washingtona je jasan: rat mora stati odmah. Trumpova administracija koristi brutalnu polugu – vojnu pomoć. Zelenskom je navodno jasno poručeno: bez pristanka na pregovore, pomoć prestaje. Putinu je, s druge strane, zaprijećeno masovnim naoružavanjem Kijeva ako odbije razgovor.

Međutim, europski tisak, posebice francuski Le Monde i Le Figaro, ne dijeli američku euforiju. Njihovi analitičari upozoravaju da se mir dogovara "preko glave" Europe te da Trumpov pritisak na Kijev zapravo tjera Ukrajinu u kut. Strah koji odzvanja europskim prijestolnicama je jasan: mir pod svaku cijenu mogao bi značiti de facto legalizaciju okupacije i nagrađivanje agresije.

Ruski uvjeti i povijesni déjà vu: Sjena Plana Z-4

Prema pisanju portala RT.com i signalima iz Kremlja, Vladimir Putin ne odustaje. Ruska pozicija ostaje čvrsta: prekid vatre moguć je samo uz priznavanje "realnosti na terenu", što uključuje administrativne granice Donbasa.

I upravo ovdje dolazimo do točke koja promatračima u Hrvatskoj izaziva jezivi osjećaj "već viđenog". Ono što se danas nudi Ukrajini zastrašujuće precizno podsjeća na Plan Z-4 iz siječnja 1995. godine.

Tada je međunarodna zajednica, u želji da pod svaku cijenu "pacifira" teren, pred Hrvatsku stavila ultimatum: mirna reintegracija, ali uz uvjet da tzv. Krajina postane "država u državi". Plan Z-4 predviđao je da pobunjeni Srbi imaju svog predsjednika, vladu, policiju, pa čak i vlastitu valutu, iako bi formalno ostali unutar granica Hrvatske.

Danas se Ukrajini nudi njezin vlastiti Z-4. Prijedlog da Donbas pa čak i dijelovi koje Rusi trenutno ne drže, ali traže, ostane formalno u Ukrajini, ali s potpunom autonomijom, pravom veta na odluke Kijeva i demilitariziranim statusom, zapravo je stvaranje nefunkcionalne države. To je plan koji bi Ukrajinu paralizirao i onemogućio joj ulazak u NATO ili EU, baš kao što bi Z-4 paralizirao Hrvatsku.

Postoji samo jedna, ali ključna razlika. Hrvatska je 1995. imala povijesnu sreću da je vodstvo u Kninu bilo dovoljno arogantno da odbije plan, što je Tuđmanu dalo legitimitet za "Bljesak" i "Oluju". Putin, međutim, nije Milan Martić. On je pragmatičan igrač koji će ovakav poklon vjerojatno prihvatiti. Ako Zelenski bude prisiljen potpisati, Ukrajina neće dobiti priliku za svoju "Oluju".

Ekonomska računica: Oporavak Europe na ukrajinski račun?

U pozadini ove geopolitičke drame leži i cinična ekonomska računica. Pitanje je koliko bi normalizacija značila za oporavak posrnulog europskog gospodarstva.

Iako se mnogi u EU nadaju povratku na "staro normalno", potpuna rehabilitacija odnosa s Rusijom je malo vjerojatna. Jeftini ruski plin neće se vratiti preko noći jer je infrastruktura promijenjena. Ipak, sam prekid vatre uklonio bi nestabilnost s tržišta, snizio cijene energenata i dao kisik njemačkoj industriji. Pravi ekonomski motor za Europu, međutim, ne bi bila trgovina s Rusijom, već obnova Ukrajine – gigantski projekt u kojem bi europske tvrtke imale glavnu riječ.

Gorki mir

Nalazimo se u trenutku brutalnog realizma. Ako se ostvare najave iz medija, svjedočimo kraju iluzija o potpunoj ukrajinskoj pobjedi.

Svijet ulazi u eru gdje velike sile crtaju karte, a manje nacije plaćaju cijenu. Ukrajina će vjerojatno opstati kao država, ali osakaćena i s "tempiranom bombom" u svom ustavnom poretku – modernom verzijom Plana Z-4 koja će definirati sudbinu istočne Europe desetljećima. Za Europu to znači ekonomsko olakšanje, ali i trajnu moralnu mrlju jer je mir kupljen teritorijem i suverenitetom žrtve.