Mirom se ratovi bave, k'o u areni s bikom. Ratnici željni slave koja ne treba nikom.

Citat iz pjesme "Golub mira" autor: Ivo Josipović

Paradoks rata i lažnog mira

U tri godine rata u Ukrajini, neprestano se govori o miru, a istovremeno se ubrzo dodaje još oružja i novca kao lijek u infuziji umirućem pacijentu – samo da još malo poživi jer rodbina izdašno plaća. Ako bi kojim slučajem ozdravio, ojačao i digao se iz kreveta, potreba za liječenjem bi prestala, a s njom i izdašna financijska sredstva.

O samom ratu svi sve znate i mogli bismo o tome raspravljati dugo u noć. Međutim, ono što zbunjuje jest iznenadni poziv Amerike i Europe na mir, kojim se Ukrajinu praktički prisiljava da prepusti teritorije koje je izgubila, pa čak i da se povuče iz područja koja još nisu pala.

Čemu sada takav silni zaokret vojnih sila koje su otvoreni sponzori rata za koji svi znamo da se dirigira iz NATO-a? Dojučer su se zalagali za cjelovitost Ukrajine, svjesni da se granice mijenjaju silom – i sami su se u vojni savez udružili upravo zato da se to njima ne dogodi. Čemu onda vojska i silni novac za obranu ako nema potrebe za obranom granica i teritorija?

Ljudska cijena rata i slomljeni moral

Ukrajina krvari. Preko 1,7 milijuna vojnika dalo je svoj doprinos, a mnogih od njih više nema. Vojska je u rasulu i demoralizirana jer se ratu ne nazire kraj, korupcija je na vrhuncu, a mobilizacija se provodi nasilno do te mjere da se mjestimično pojavio i oružani otpor.

U državi od 40 milijuna stanovnika, oko 18 milijuna su muškarci, od čega je otprilike 12 milijuna vojno sposobnih (između 22 i 55 godina). Prema ruskim tvrdnjama, 1,7 milijuna ukrajinskih vojnika je poginulo, a 2,3 milijuna je ranjeno ili su postali invalidi. S otprilike milijun ljudi trenutno pod oružjem, ispada da je polovica vojno sposobnog stanovništva već dala svoj doprinos, dok rat zahtijeva najmanje 1000 žrtava dnevno. Borbeni sastav vojske broji oko 750.000 ljudi, dok su ostali raspoređeni u protuzračnoj obrani, vojnoj policiji, graničnoj straži i rezervnim snagama.

Strah od velike ruske ofenzive

Rusija se užurbano priprema za ono što mnogi smatraju konačnim rješenjem situacije u Ukrajini, s početkom u rujnu. Pripreme su vidljive, a hoće li se ofenziva doista dogoditi, uskoro ćemo vidjeti. Odatle i potječe nervoza zapadnih saveznika, koji napad iz tri pravca i udar duž cijele fronte od 1500 km žele zaustaviti zamrzavanjem sukoba. Zapad je svjestan da je Rusija odlučna, a Ukrajina, sa svim oružjem koje posjeduje, slabija je no ikad u ovom ratu.

• U Bjelorusiji se okuplja 400.000 vojnika za vojne vježbe "Zapad 2025" (od 12. do 16. rujna).

• U Kurskoj oblasti grupirana je armija od 70.000 vojnika, uz dodatnih 25.000.

• Žarišta rata u Luhansku i Donbasu ojačana su na 150.000 vojnika koji neprestano napreduju, puževim korakom.

• Na jugu (Krim, Herson, Melitopolj i Mariupolj) nalazi se 250.000 vojnika, dok je na samim crtama bojišnice još oko 150.000.

Ovoj glavnini od gotovo milijun vojnika pridružile bi se i dodatne snage iz unutrašnjosti Rusije.

Vojna strategija i mogući scenariji

Na drugoj strani, branitelja na bojišnici ima oko 500.000, s rezervom od dvije skupine po 50.000 ljudi. Sjeverno od Kijeva i u okolici glavnog grada nalazi se oko 100.000 vojnika, dok je preostalih 50.000 raspoređeno na drugim mjestima ili na odmoru.

Strah Zapada je da bi Bjelorusija i Rusija mogle krenuti izravno na Kijev. Ukrajinske rezerve bi im se suprotstavile, ali tada na drugim dijelovima fronte ne bi bilo rezerve. To bi otvorilo mogućnost vojnog djelovanja na umorne postrojbe koje su ostale same. Tako bi udar sjeverne armije iz Kurska (između Sumija i Harkiva) prema Poltavi i Kremenčuku na rijeci Dnjepar, te istovremeni prodor južne armije uz Zaporižju prema Dnjipru, doveo ukrajinske snage od preko 500.000 vojnika u poluokruženje ili potpuno okruženje. Šuška se da je upravo rijeka Dnjepar bila svojevrsni prijedlog podjele Ukrajine od strane Engleza, i to još prije invazije.

Posljednji čin: Spašavanje budućnosti?

U tom kontekstu, Ukrajina je 25. kolovoza donijela odluku da svi muškarci mlađi od 22 godine prestaju biti vojni obveznici i mogu slobodno napustiti zemlju. Države u ratu inače mobiliziraju stanovništvo od 16 godina naviše. Je li ovo čin kojim se želi spasiti mlado stanovništvo od pogibelji?