Gotovo da nema komemoracije ili važnog događaja vezanog uz žrtvu Vukovara na kojem se, tik uz Lyliane Fournier, majku heroja Jean-Michela Nicoliera, ne pojavi i on. Miran, staložen, pun poštovanja – Hervé Rousseau. Mnogi ga prepoznaju kao njezinog vjernog pratitelja i prevoditelja, no njegova je priča puno dublja. To je priča o čovjeku koji je napustio siguran život u Francuskoj da bi pomogao zemlji koju nije poznavao, a koja je na kraju postala njegova domovina.

Prije više od 30 godina, vođen idealima i željom za borbom protiv nepravde, Hervé Rousseau postao je jedan od onih tihih heroja koji su zadužili Hrvatsku. Njegova misija, koja je započela humanitarnom pomoći 1990-ih, prerasla je u svetu dužnost: neumorno traganje za posmrtnim ostacima svojih sunarodnjaka palih u obrani Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

U nedavnom gostovanju u emisiji "Bijela kronika" kod Ive Krišića, ovaj "naš domaći Francuz" otvorio je dušu i ispričao svoj put.

Od Normandije do okupirane Petrinje

Rođen u Normandiji, u gradu Alansonu, Hervé je odrastao u katoličkoj obitelji, studirao povijest i bio aktivan u domoljubnim i političkim krugovima. Kako je sam rekao, ključna nit vodilja njegove mladosti bila je borba protiv komunizma i za slobodu europskih naroda.

Kada je 1991. počeo rat u Hrvatskoj, pratio je situaciju i, poput drugih mladih Francuza (uključujući Jean-Michela Nicoliera i Gastona Bessona), osjetio poziv. Iako je već od 1991. iz Francuske organizirao i slao humanitarnu pomoć, 1994. godine odlučio je djelovati.

"Odlučio sam sam, sa svom autom, 1800 kilometara doći do Hrvatske. A, vidit ćemo šta se događa. Želio sam vidjeti direktno kako su mogućnosti da pomažem. Bio sam spreman za sve. Eventualno ići u Rat."

No, 1994. godine UNPROFOR je bio u Hrvatskoj i vojska nije primala strane dragovoljce. Njegov pokušaj da se pridruži HVO-u u Bosni doveo ga je do jednog od najopasnijih iskustava – greškom je završio u okupiranoj Petrinji.

"Nisam znao da u Petrinji su bili četnici. Na kraju sam završio tamo na ispitivanje nekoliko sata," ispričao je. Opasnosti je postao svjestan tek kada se izvukao:

"Uspio sam se vratiti, hvala Bogu. Rekli su mi poslije u Sisku da sam imao sreće, da sam mogao nestati."

Misija Caritasa i Dječjeg centra Brezovica

Nakon tog šoka, Hervé se smjestio u Zagrebu i odlučio pomoći na najpotrebniji način – humanitarno. Sudbina ga je odvela na Kaptol, u Caritas, gdje je upoznao legendarnu ravnateljicu Jelenu Brajša.

"Ona me dogovorio sam se s njom da počinjem... humanitarni pomoć, a u isto vrijeme je Jelena Brajša otvorila Dječji centar Brezovica... To je za djecu invalidi rata, iz Bosne, iz Hrvatske. I tu sam ipak počeo svoj boravak u Hrvatskoj."

Ono što je mislio da će biti privremena misija, pretvorilo se u životni poziv.

"Nisam znao koliko će trajati, možda dva mjeseca, tri mjeseca, a ipak već 30 godina traje taj boravak."

Radio je kao promatrač za europske humanitarne organizacije, ali i organizirao vlastite konvoje pomoći, vozeći potrepštine u Slavonski Brod i ratom pogođenu Bosansku Posavinu.

Sveta dužnost: Potraga za palim Francuzima

Hervéov humanitarni rad ubrzo je dobio novu, težu dimenziju. Postao je ključna osoba za kontakt obiteljima francuskih dragovoljaca koji se nisu vratili kući.

Prvi takav slučaj bio je François Roulet, dragovoljac HOS-a koji se borio u Posavini i nestao 1993. kod Brčkog. Njegovi roditelji, preko francuskog vojnog atašea, zamolili su Hervéa za pomoć. Potraga je bila mučna, a ekshumacija u siječnju 1997. odvijala se u nevjerojatno napetoj atmosferi, jer su na istoj lokaciji morali biti prisutni i svjedoci s obje strane.

"Na jednoj strani su bili četnici i na drugoj strani su bili veterani iz 108. brigade HVO. Svi zajedno," opisao je Hervé nadrealnu scenu. "To je bio prvi put nakon rata da oni su tako blizu."

Uz pomoć suboraca, uspjeli su. Posmrtni ostaci Françoisa Rouleta pronađeni su i, po želji roditelja, pokopani u Francuskoj uz hrvatsku zastavu.

Čuvar sjećanja na Jean-Michela Nicoliera

Ipak, misija koja je obilježila njegov život jest ona vezana za Jean-Michela Nicoliera. Hervé je postao oslonac obitelji Nicolier, posebice majci Lyliane Fournier, u njihovoj borbi za istinu i pravdu. Borbi koja je frustrirajuća, jer ubojica je poznat.

"Točno se zna tko ga je ubio," potvrdio je Hervé, misleći na svjedočenjima identificiranog zločinca "Štuku". "On je živio u Vojvodini... Policajac je bio iza rata. Sada... oni su promijenili njemu identitet... Zaštićen je od države, od Vučića."

Upravo u toj borbi s birokratskim i političkim zidovima, Hervéova uloga postala je ključna. On je glas Lyliane Fournier, njezina tiha pratnja i moralna podrška.

Simbolika koja nadilazi politiku

Hervé Rousseau danas je živi most između Francuske i Hrvatske. Objasnio je da, iako je službena francuska politika 90-ih pod Mitterrandom bila prosrpska, francuski narod i domoljubi osjećali su duboku povezanost s Hrvatskom.

Najljepšu simboliku te nove veze ispričao je za kraj, spomenuvši susret Lyliane Fournier i francuskog predsjednika Macrona na dan potpisivanja ugovora za avione Rafale:

"Jean-Michel Nicollier i svi francuski dragovoljsi koji su došli tu u ratu su puno isto pomogli da se otvara nova stranica povijest odnosa francuska i hrvatska."

Od studenta povijesti u Normandiji, preko humanitarca u Brezovici, do tragača za istinom u Brčkom i tihog čuvara sjećanja u Vukovaru – Hervé Rousseau je čovjek velikog srca koji je u najtežim vremenima izabrao Hrvatsku. I ostao joj vjeran

Emisija Bijela kronika u kojoj je gostovao Hervé Rousseau dostupna u linku.