Chengdu je glavni grad pokrajine Sečuan i jedan od kineskih gradova čija populacija prelazi 20 milijuna stanovnika. U prošlosti su na zidinama grada rasla stabla hibiskusa te je stoga grad dobio nadimak ˝grad hibiskusa˝. Poznat je po sustavu za navodnjavanje Dujiangyan, koji je izgrađen u 3 st. pr. Kr., a koristi se i dan danas. Nalazi se na listi svjetske baštine pod zaštitom UNESCO‑a. Prije izgradnje ovog sustava, otapanje snijega sa obližnjih planina bi poplavilo nizinsko područje u kojemu se nalazi grad. Stari graditelji su riješili problem bez izgradnje brana tako što su vodu preusmjerili za navodnjavanje polja. Ako želite pogledati sečuansku operu i uživati u prikazu bogate tradicije pokrajine Sečuan, Chengdu je pravo mjesto. Grad nudi još mnogo toga vrijednog razgledavanja, ali nadaleko je poznat kao središte za zaštitu velikih pandi koje su ujedno i zaštitni znak grada. Pande su doslovno svugdje – kao simpatični hotelski roboti, skulptura pande koja se penje na jedan od nebodera, u suvenirnicama i naravno one koje se mogu vidjeti uživo u nekom od rezervata u okolici.

Probuđena svijest o zaštiti velikih pandi

Prirodno stanište velikih pandi su planinska područja nekoliko kineskih pokrajina. Procjenjuje se da danas ima sveukupno oko 2.700 jedinki, od toga slobodnih u divljini oko 1.900, ali nije oduvijek bilo tako. Uslijed uništavanja njihovog staništa i krivolova, broj pandi je dosegao kritičan broj. Službeni podaci krajem 1970-ih navode da je bilo manje od 1.000 jedinki zbog čega su velike pande postale ugrožena vrsta i bile su pred izumiranjem. Svijest o potrebi očuvanja pandi počela se buditi. Značajan korak napravila je država koja je za ubojstvo pande uvela strogu kaznu – smrtna kazna je bila na snazi do 1997. godine, a nakon toga uvedena je kazna zatvora od najmanje 10 godina. Također, osnivaju se brojni rezervati i centri za uzgoj pandi. Zahvaljujući iznimnim naporima i predanošću zaposlenika te obnavljanju i širenju prirodnih staništa, pande su 2016. godine, iz ugrožene skupine prešle u ranjivu skupinu.

Upoznajte najslađe stanovnike Kine

Velike pande su endemska vrsta medvjeda i nacionalno blago Kine. Riječ panda potječe iz himalajskog jezika, a prije nego što je uvriježena, u Kini je ova vrsta bila poznata pod nazivom ˝medvjed mačka˝. Odrasle jedinke, ovisno o spolu, mogu narasti do 150 centimetara i dosegnuti masu do 160 kilograma. Pande često imaju blizance pri čemu uvijek odaberu jače mladunče, a odbacuju slabije. U ovakvim situacijama nastupaju zaposlenici centara koji pod svoju skrb uzimaju drugo mladunče. Razlog ovakvom ponašanju majki pandi proizlazi iz činjenice da pande nemaju dovoljno mlijeka i snage brinuti se o dvoje potomaka. Prvih šest mjeseci života male pande ovise o majčinu mlijeku, a potom počinju jesti bambus. S majkom ostaju do dvije godine kada se osamostaljuju. Pande imaju mlade svake 2 – 3 godine, a tijekom života u prosjeku mogu imati do 6 mladunaca.

Pande dnevno provode 10 - 16 sati jedući, a da bi se zadovoljile dnevne potrebe za prehranom mogu pojesti između 12 do 40 kilograma bambusa. Životni vijek pandi u divljini je do 20 godina, a u kontroliranim uvjetima čak i preko 30 godina. Pande su vješti penjači i plivači. Najaktivnije su ujutro i navečer.

Istraživački centar za uzgoj velikih pandi

Nakon doručka krenuli smo u slatku avanturu, vidjeti i upoznati pande, u Istraživački centar za uzgoj velikih pandi. Inače, posjet Centru je najbolje planirati ujutro kada su pande najaktivnije. Ovaj je centar osnovan 1987. godine i u njemu se pande proučavaju, razmnožavaju, liječe i vraćaju u divljinu. Jedinke koje se puštaju u divljinu, od malih nogu treniraju se za preživljavanje u prirodnom okolišu. Obično imaju jednog čuvara koji se brine o njima i uči ih svemu što bi ih u normalnim okolnostima učila mama panda. Kako se ne bi navikli na ljude, čuvari nose kostim pande i mirišu na pande. Nakon puštanja u prirodu, znanstvenici ih prate pomoću GPS signala.

Dan nije bio obećavajuć. Za razliku od prethodnih dana kada su temperature dosezale i preko 35 °C, tog dana dnevna temperatura bila značajno niža, a još je i padala kiša. Chengdu se nalazi u nizini okružen visokim planinama te je stoga često oblačno i kišovito. Mislila sam da zbog kiše neće biti moguće vidjeti pande, ali upravo na takvom vremenu one uživaju. Kako pande ne vole vrućinu, čuvari im ljeti često naprave sladoled od smrznutog voća.

Istraživački centar je pravi mali raj za pande. U sklopu utočišta nalaze se jezerca, brojni puteljci i šume bambusa. Hodali smo neko vrijeme dok nismo ugledali pande. Ispred nas se odvijao neodoljiv prizor igre dviju pandi. Penju se po stablu, jedna gura drugu prema tlu i dok visi sa stabla ponovo je zove natrag. I tako se igra nastavlja u beskraj.

Na drugom kraju, skrivene iza šume bambusa, skupina pandi sjedi i uživa jedući omiljeni bambus. Neke se pande ustaju i počinju penjati po stablu dok se jedna namjerno prevrće na leđa čvrsto držeći bambus u šapama da ne bi slučajno ispao.

U sklopu ovog centra postoje i nastambe crvenih pandi. Crvene pande nalikuju rakunima te su se stoga dugo svrstavale u porodicu rakuna. Najnovija istraživanja su pokazala da se radi o zasebnoj porodici koja ne pripada ni rakunima niti medvjedima. Kao i velike pande većinom se hrane bambusom.

Zanimljivosti o pandama

• Panda je od osnutka WWF‑a 1961. godine službeni simbol Svjetske organizacije za zaštitu prirode (World Wide Fund for Nature) – inspiracija je bila panda po imenu Chi Chi koju je dobio zoološki vrt u Londonu
• Novorođene pande su duge do 15 centimetara i teške 90 - 130 grama – male pande su čak 900 puta lakše od svoje majke
• Pande ne spavaju zimski san - zbog niskokalorične prehrane ne mogu stvoriti masne naslage potrebne za hibernaciju
• Jedinke pande se razlikuju po šarama kao i ljudi po otisku prsta
• Pande se ne mogu uspraviti na zadnje noge – uglavnom sjede i većinu vremena provode jedući bambus
• Dijelovi probavnog sustava su prilagođeni biljnoj hrani i ojačani kako ih bambus poznat po čvrstoći ne bi ozlijedio
• Imaju ¨lažni palac¨ koji je produžena kost zapešća pomoću kojega panda drži i lomi bambus
• Sve pande diljem svijeta u zoološkim vrtovima su vlasništvo Kin

Legenda o nastanku pandinih šara

U davaa vremena visoko u planinama mlada pastirica je čuvala pande. Pande su imale krzno čisto bijele boje. Jednoga dana dok se pastirica igrala s majkom pandom i njenim mladunčetom iznenada se pojavio leopard. Kako bi spasila mladunče pastirica je stala ispred mladunčeta i leopard ju je ubio. U planini je bilo uobičajeno prilikom žalovanja staviti ruke i noge u pepeo. Pande su stavile svoje šape u pepeo i bile su tako neutješne da su se počele međusobno grliti i tako su nastale crne šare na leđima. Oči su im bile suzne pa su šapama trljale oči i tako su nastale crne šare oko očiju. Nisu mogle više slušati jedna drugu koliko su bile tužne pa su prekrile uši te zato pande imaju crne uši. U znak sjećanja i poštovanja prema pastirici, pande su odlučile zauvijek ostaviti mrlje.

Doživljaj sečuanske tradicije kroz pokret i glazbu

Večer je bila rezervirana za odlazak na sečuansku operu. Kada smo došli u staru čajanu gdje se održavala predstava, na niskim bambusovim stolićima dočekale su nas šalice zelenog čaja s jasminom i grickalice. Konobar stalno hoda i nadosipava vruću vodu u šalice s listićima čaja. Ne sjećam se kada sam popila više čaja nego te večeri. Ukoliko ne želite više čaja, šalicu je potrebno prekriti tanjurićem. Zaboravite na operu u klasičnoj formi koja se može pogledati u nekom od naših kazališta. Sjedite i mirno gledate prema pozornici, a ako ste glasni ili još gore zazvoni mobitel netko će vas poprijeko pogledati. Svaka sličnost sa našim poimanjem opere prestaje sa pojmom opera. Sečuanska opera je daleko od mirne predstave, već tijekom izvođenja vlada živahna atmosfera. Za cijelo vrijeme trajanja predstave može se naručivati hrana i piće. Dok smo gledali predstavu jedna grupica posjetitelja je svako malo mijenjala mjesta i ometala pogled na pozornicu. To me je na početku tako smetalo, ali kad prihvatite da je ovakav način doživljavanja predstave nešto sasvim normalno u Kini, postane vam svejedno pa čak i gotovo jednako zanimljivo kao i sama predstava.

Sečuanska opera je splet različitih umjetnosti koje prikazuju bogatu tradiciju sečuanskog kraja. Tijekom predstave izmjenjuje se kazalište sjena, lutkarstvo, ples, pjevanje, akrobacije, sviranje tradicionalnog žičanog glazbala – huqin. Vrhunac sečuanske opere je iznimna vještina brzog izmjenjivanja maski poznata kao bian lian. Tajna izvođenja ove vještine stoljećima se čuvala u obitelji i prenosila s koljena na koljeno. Specifičnost vještine je brza promjena maski naglim pokretom ruke, glave ili zamahom lepeze. Dok su izvođači neprimjetno izmjenjivali maske različitih boja i izraza, u pozadini su odzvanjali gongovi i bubnjevi kako bi se još više dočarala dramatičnost emocija kroz koje izvođači prolaze.

Otkrivanje sečuanske kuhinje

Jedan od najboljih načina za doživjeti grad je kroz hranu. Chengdu je glavno središte sečuanske kuhinje poznate po jakim začinima i pikantnom okusu. Prepoznatljiv okus daju joj sečuanski papar, čili, češnjak i đumbir. Ako ste ljubitelj ljute hrane, vaše će nepce uživati, a doživljaj ljutine podići će se na još višu razinu. Specifičnost sečuanske kuhinje prepoznata je od strane UNESCO-a koji je Chengdu proglasio gradom gastronomije.

Tijekom boravka u Sečuanu, na zajedničkim ručkovima začini su se koristili umjereno i hrana nije bila tako ljuta kao što bi trebala biti. Htjeli smo okusiti hranu začinjenu na način kako jedu lokalci. Navečer smo se nakon šetnje gradom uputili u jedan od mnogobrojnih restorana i odvažili probati vrući lonac ili hot pot. Konobar je na stol donio lonac s grijačem podijeljen na dva dijela s dvije vrste temeljca – ljutim i blagim. Može se naručiti samo jedan okus temeljca i u tom slučaju lonac nije podijeljen. Također, donio je i tanko narezano meso, rezance i razno povrće koje smo naručili. Sastojci se kratko uranjaju u vreli temeljec, a vade se žlicama s mrežicom ili štapićima. Ljutina se ublažava raznim umacima. S vremena na vrijeme volim probati ljutu hranu, ali od ovog jela – usta su doslovno ˝gorila˝. Bit rituala zajedničkog kuhanja je druženje koje može trajati dugo u noć. Večera je bila nezaboravno iskustvo u svakom pogledu.