NEVIDLJIVI LJUDI

Gospođa naručuje kapsule protiv inkontinencije, koje koštaju preko 50 eura, što je značajan udar na njenu mirovinu. Ali: to joj je na internetu našla susjeda, a „doktor Horvat kaže da su 100 posto učinkovite“. I stignu famozne kapsule i ne pomažu. Dođe unuk i pogleda: kad ono, vitamini.

Priča druga: baku zove usplahireni glas koji javlja da se unuka na skijanju ozbiljno ozlijedila, da su je morali helikopterom prenijeti u bolnicu i da sve košta 15.000 eura?! Srećom, baka nije bila sama kod kuće pa se prevara brzo otkrila...

I još jedan primjer: šarmantni umirovljeni časnik traži suprugu. Trenutno je u zaljevskoj zemlji koja je u ratu... dopisivanje, nježne poruke i onda, da bi došao s ratišta treba mu novac za putne troškove, jer tamo nema njegove banke...

Jedna je gospođa tako uplatila svu životnu ušteđevinu. I čak kad joj je policija bjelodano dokazala da se radi o prijevari, ona je nastavila odlaziti u zračnu luku da „dočeka svog vojnika“...

Primjera je bezbroj, a jasno je da se nakon nasilja i iskorištavanja unutar obitelji, mora upozoriti i na ono što dolazi izvana, od ljudi koji računaju na povjerenje, usamljenost, strah ili slabiju digitalnu pismenost starijih osoba.

Prevaranti ne traže glupe ljude. Traže trenutak slabosti.

Stariju osobu mogu pogoditi baš ondje gdje je najranjivija: zdravlje, strah za dijete ili unuka, potreba za pomoći u kući, novac, usamljenost ili želja da ostane samostalna.

Najčešće prijevare su ove koje navodimo i koje ćemo navesti, ali ne sumnjamo u kreativnost prevaranata da će smisliti i nove.

Krađa dokumenata i bankovnih kartica, a PIN uz karticu

Kod gubitka ili krađe novčanika lopov često ne dobije samo nekoliko desetaka eura, nego osobnu iskaznicu, zdravstvenu iskaznicu, bankovne kartice i niz osobnih podataka odjednom.

A PIN napisan na papiriću uz karticu, u novčaniku ili čak na samoj kartici, praktički uklanja posljednju zaštitu. Zato treba stalno upozoravati:

PIN nikada ne držati zajedno s karticom, ne zapisivati ga na karticu i ne govoriti ga osobi koja telefonom tvrdi da je iz banke, policije ili neke druge službe.

Ako kartica nestane, treba je odmah blokirati preko banke, a kod krađe prijaviti policiji. Kod ukradenih osobnih dokumenata također treba što prije prijaviti nestanak kako bi se smanjila mogućnost njihove zlouporabe.

Banka, policija ili drugi legitimni službenik neće tražiti da mu osoba telefonom kaže PIN kako bi joj „zaštitio račun“.

„Vaše dijete je u bolnici: treba hitno novac“

Ovo je trenutačno toliko rašireno da je hrvatska policija početkom 2026. posebno upozorila građane na prevarante koji se lažno predstavljaju kao liječnici. Nazovu uglavnom stariju osobu, tvrde da joj je član obitelji teško ozlijeđen ili bolestan i da je hitno potreban novac za operaciju. Ponekad se u pozadini čak čuje osoba koja glumi uplakanog člana obitelji. Zatim šalju nekoga po gotovinu ili dragocjenosti.

To je psihološki vrlo sofisticirano: čovjek nema vremena razmišljati jer mu upravo govore da mu je dijete možda životno ugroženo.

Najbolja obrana je banalno jednostavna: prekinuti poziv i osobno nazvati dijete, unuka ili bolnicu na broj koji već poznajemo.

Čudotvorni „lijekovi“ koji nisu lijekovi

Primjer gospođe s inkontinencijom gotovo je školski.

Žena ima zdravstveni problem koji joj je neugodno spomenuti drugima. Netko joj ponudi kapsule koje navodno upravo taj problem rješavaju. Plati preko 50 eura, a dobije običan vitaminski proizvod mnogo manje vrijednosti.

Ovdje je vrlo važna zakonska razlika: dodatak prehrani nije lijek. Ministarstvo zdravstva izričito navodi da se dodacima prehrani u reklamiranju ne smiju pripisivati svojstva prevencije ili liječenja bolesti. HZJZ također upozorava da treba paziti gdje se dodaci kupuju te da proizvodi s nesigurnih kanala, osobito preko interneta, mogu biti neprovjereni.

Izmjene Zakona o zaštiti potrošača iz 2026. izrijekom među zabranjenim praksama navode lažnu tvrdnju da proizvod može izliječiti bolest ili disfunkcionalnost.

Ako vam netko prodaje kapsule, čaj, kremu ili magnet koji „liječi“ ozbiljnu bolest, a proizvod nije registrirani lijek, alarm se mora upaliti.

Posebno su opasni oglasi tipa: „Liječnici ovo skrivaju od vas“, „farmaceutska industrija ne želi da znate“, „samo danas 50 posto popusta“. Cilj je onemogućiti čovjeku da razmisli ili pita liječnika i ljekarnika.

Lažni fizioterapeuti, njegovatelji i „stručnjaci“

Jedna gospođa nam je ispričala nevjerojatnu priču: na društvenoj mreži je pronašla oglas povoljnog fizioterapeuta koji dolazi kući. I ne sluteći zlo, pozvala ga.

Pojavio se lik dobrano pod dejstvom alkohola, odmah zatražio alkoholno piće, a potom bez dopuštenja sjeo na kauč i zaspao!? Šokirana žena je pozvala susjede da joj pomognu da ga udalji iz stana.

Ova istinita priča s pijanim „fizioterapeutom“ koji je došao kod žene 70+, zatražio alkohol i potom zaspao na kauču... koliko god bila groteskna, zapravo pokazuje ozbiljnost problema.

Kada star čovjek pušta nepoznatu osobu u svoj dom, ne pušta unutra samo „uslugu“. Pušta je među dokumente, novac, nakit i lijekove, i često ostaje sam s njom.

Ovo se odnosi i na lažne fizioterapeute, masere, njegovatelje, majstore, čistače, očitače brojila, predstavnike teleoperatera i razne „zdravstvene savjetnike“.

Prije dolaska privatnog zdravstvenog djelatnika trebalo bi provjeriti ime i prezime, stručnu kvalifikaciju i tko ga je preporučio, a ako tvrdi da dolazi iz ustanove ili tvrtke, nazvati ustanovu na službeno objavljen broj.

I jedno jednostavno pravilo za stariju osobu koja živi sama:

Ne morate nikoga pustiti u stan samo zato što osoba na vratima zvuči uvjerljivo.

„Samo potpišite ovdje“

Ovo je drugi veliki teren.

Prodaja na kućnom pragu, prezentacije „zdravstvenih“ aparata, madraca, posuđa, masažera, filtera za vodu, telekomunikacijskih ugovora... Stariji čovjek često vjeruje da potpisuje potvrdu da je predstavnik bio kod njega, a zapravo potpiše narudžbu ili ugovor.

Osnovni i jedini savjet je: ne potpisuj ništa što nisi pročitao i razumio. Ako druga strana ne želi ostaviti dokument da ga pokažeš djetetu, prijatelju ili odvjetniku, ne potpisuj uopće.

Posebno je sumnjiva svaka ponuda koja vrijedi „samo sada“. Upravo lažno stvaranje hitnosti spada među obrasce nepoštene poslovne prakse.

Ljubavne i prijateljske prevare

Gore navedeni primjer „časnika“ i starije dame nije usamljen, ali je to iskustvo bolno i često se prešućuje.

Usamljenoj starijoj osobi netko preko Facebooka ili druge mreže mjesecima piše nježno, zainteresirano i svakodnevno. Stvori emocionalnu vezu. A onda slijedi bolest, zaplijenjena prtljaga, putovanje, operacija, paket na carini, i molba za novac.

Žrtvi je poslije često toliko neugodno da prijevaru ne prijavi.

A upravo tu treba reći: osjećaj srama koristi jedino prevarantu.

Majstori i „hitni popravci“

„Krov vam samo što nije pao“, „instalacije su opasne“, „plin curi“, „odmah treba mijenjati bojler“.

Prevarant najprije proizvede strah, zatim ponudi rješenje i zahtijeva gotovinu.

Čovjek treba imati pravo reći:

„Hvala. Dat ćete mi ponudu, pa ću provjeriti.“

Ako tada počinje pritisak, upravo je dobio odgovor treba li tog čovjeka angažirati.

Stručnjaci za sigurnost preporučuju sedam pravila koja treba zalijepiti kraj telefona

Ne dajem PIN, lozinku ni jednokratni kod nikome.

Kartica i PIN nikada nisu zajedno.

Ne predajem novac osobi koja se neočekivano pojavi zbog telefonskog poziva.

Kod priče o nesreći člana obitelji prekidam poziv i sama zovem obitelj.

Ne kupujem „lijek“ preko telefona bez provjere s liječnikom ili ljekarnikom.

Ne puštam nepoznatog djelatnika u kuću prije provjere.

Ne potpisujem ništa pod pritiskom.

Došao je kao fizioterapeut. Bio je pijan, zatražio alkohol, a onda legao na kauč svoje klijentice starije od sedamdeset godina i zaspao. Zvuči kao scena iz crne komedije. Nije. Jer upravo je ona otvorila vrata svoga doma čovjeku kojem je vjerovala da dolazi pomoći.

Koliko još vrata stariji ljudi svakoga dana otvore upravo zato što su odgojeni da vjeruju liječniku, službeniku, majstoru, susretljivom neznancu, i pristojnom glasu s druge strane telefona?

Džeparenje

I na kraju, evo problema koji građane, posebno starije, pogađa svakodnevno a o tome se malo govori: džeparenje.

Posebno u prijevoznim sredstvima i na stanicama. Porazgovarali smo sa stručnjacima za ovakvu vrstu krađe i oni odlučno kažu: nije problem samo vožnja tramvajem; kritični su ulazak, izlazak i guranje oko vrata. Čovjek gleda hoće li ući, gdje će sjesti, treba li mu rukohvat, a lopovu treba nekoliko sekundi.

Stoga smo potražili i savjet kako nositi dokumente i novac u gužvi.

Za žene se preporuča manja torbica koja se zatvara patentnim zatvaračem, nošena ispred tijela ili ukoso preko tijela. U trenutku ulaska u tramvaj ili autobus ruku jednostavno staviti preko zatvarača. Nikako otvorena torba na ramenu iza leđa. Novčanik ne držati u vanjskom džepu torbe.

Muškarcima: novčanik i mobitel nikada u stražnjem džepu hlača. Prednji unutarnji džep jakne ili prednji džep hlača znatno je bolji, posebno ako se zatvara.

I za jedne i za druge vrijedi nešto još važnije: ne nositi sve na jednom mjestu. Osobna iskaznica, sve bankovne kartice, velika količina gotovine i PIN ne trebaju zajedno putovati gradom ako nisu potrebni.

I važno nikada ne zaboraviti: PIN nije dokument. Njegovo mjesto nije u novčaniku!

Nikad na papiriću uz karticu, nikad napisan na poleđini kartice. Ako ga čovjek teško pamti, treba pronaći drugi način pamćenja, ali ne ostaviti lopovu karticu i ključ za račun u istom paketu.

Preporuča se da starija osoba kod kuće ima zapisano koje bankovne kartice posjeduje i brojeve telefona banaka za hitnu blokadu. Ne PIN-ove i sigurnosne kodove, nego podatke potrebne da u slučaju krađe može odmah reagirati.

Kada tramvaj stigne, stolica vam nije prva briga. Prvo torba, zatim rukohvat, a tek onda slobodno sjedalo.

Jer upravo pri ulasku nastaje savršena situacija za džepara: gužva je očekivana, dodir nepoznate osobe ne izaziva sumnju, svi gledaju prema vratima i slobodnim sjedalima.

I još jedna važna stvar za starije: ako netko nepotrebno gura, priljubljuje se ili stvara gužvu tamo gdje za nju nema razloga, odmah provjeriti torbu. Džepari često rade u paru ili skupini: jedan odvlači pažnju ili napravi zastoj, drugi uzima novčanik.

Ako ipak nestane novčanik: ne čekati povratak kući. Kartice odmah blokirati, a krađu dokumenata prijaviti policiji.

Prevarant može doći telefonom, preko oglasa, na kućna vrata ili vam prići na dvadeset centimetara u tramvaju.

Prije samog ulaska u tramvaj ili autobus treba napraviti provjeru: Torba zatvorena? Ispred mene? Novčanik nije u stražnjem džepu? Mobitel je siguran? PIN nije uz karticu? Sad ulazim.

To je toliko jednostavno da ove navike uopće nije teško usvojiti, a bez njih može nastati velika šteta.

Tekst je financiran sredstvima Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.

Foto: Pozitivno.hr fotomontaža AI