ZAGREB – U prepunoj dvorani Knjižnice i čitaonice Bogdan Ogrizović, u utorak navečer održana je promocija novog romana dr. Veljka Đorđevića, "Pietrov san". U atmosferi ispunjenoj emocijama, dubokim psihološkim uvidima i toplinom, ugledni psihijatar, slikar i pisac predstavio je svoje deseto književno djelo, koje je, sudeći po reakcijama, već pronašlo put do srca publike.
Događaj je privukao veliki broj osoba iz kulturnog i javnog života, a među uzvanicima su primijećeni i Slavko Kojić sa suprugom dr. Danijelom Franić, dr. Srebrenka Mesić te brojni drugi, što svjedoči o ugledu koji autor uživa.
Roman o čudima, traumi i ljekovitoj moći ljudskog odnosa
Kroz večer, predstavljači su publici približili slojevitost romana. Urednik Petar Bujas opisao je "Pietrov san" kao moderan bildungsroman koji prati duhovno i moralno sazrijevanje glavnog junaka, siročeta Pjetra. Usporedivši ga s "Junakom s tisuću lica" Josepha Campbella, Bujas je naglasio kako je ovo priča o "najvećoj pustolovini koju čovjek može poduzeti – putovanju kroz samoga sebe."
Posebno dirljiv osvrt dala je prof. dr. sc. Marina Ajduković, psihologinja i dugogodišnja autorova poznanica. Istaknula je Đorđevićevu trajnu socijalnu osjetljivost i vjeru da "ljudima uvijek može biti bolje". Naglasila je da ova knjiga nudi "čudo" i otvara vječne teme identiteta, smisla i pripadanja. Priznala je da je u jednom trenutku, čitajući o sudbini djece iz doma, "počela nezaustavljivo plakati", zaključivši da je za oporavak od traume najvažniji "podržavajući, topli ljudski odnos".
Književnik Tomislav Šovagović istaknuo je kako roman, unatoč teškim temama poput manjkavosti sustava za posvajanje, nudi nadu i poziva na "čovječnost, empatiju i altruizam", dok je dramska umjetnica Natalija Đorđević emotivnim čitanjem odlomaka publici vjerno dočarala atmosferu i stil romana.
Autorova ispovijest: "Htio sam tužne sudbine učiniti sretnima"
U svom obraćanju, vidno ganut autor, dr. Veljko Đorđević, zahvalio je predstavljačima i publici. Otkrio je kako je o ovom romanu razmišljao godinama, potaknut sudbinama ljudi koje je susretao u svojoj pedesetogodišnjoj psihijatrijskoj praksi, posebno djece odrasle u domovima.
"Ovo što ćete čitati većim je dijelom fikcija. Pobjegao sam iz realiteta koji je kod mnogih sudbina bio tužan. Ja sam ovo pretvorio, idealizirao u nešto sasvim drugo," priznao je Đorđević. "Htio sam objaviti ovaj roman jer nisam htio završiti život, a da tu priču, koja je djelomično istinita, i te sudbine koje su bile tužne, ne učinim sretnom." Kritički se osvrnuo i na današnje društvo, rekavši kako "živimo u stoljeću uma, ali nam svima pomalo nedostaje zdravog razuma" te da smo izgubili emocije i solidarnost.
Slatko iznenađenje za kraj
Nakon službenog dijela, večer je dobila neočekivan i topao završetak. Voditeljica Jasna iz knjižnice Bogdan Ogrizović povela je publiku u rođendansku pjesmu, iznenadivši dr. Đorđevića tortom i čestitkama. Bio je to savršen kraj večeri koja je još jednom potvrdila da su priče o ljudskosti, empatiji i nadi – baš poput onih u "Pjetrovom snu" – danas potrebnije no ikad.
