foto izvor: Ai

Zagreb – Svijet znanosti ovih dana slavi trojicu novih laureata Nobelove nagrade za fiziku, a među njima se posebno ističe ime Johna Martinisa, američkog fizičara koji s ponosom ističe svoje hrvatske korijene. Njegov pionirski rad na polju kvantnog računarstva ne samo da je zaslužio najprestižniju znanstvenu nagradu, već je i otvorio vrata potpuno novoj eri tehnologije. Martinis, čiji je otac rodom iz Komiže na otoku Visu, našao se u središtu globalne pozornosti, a njegova životna priča inspiracija je koja povezuje mali dalmatinski otok s vrhuncima svjetske znanosti.

Put do zvijezda: Od Berkeleya do Googlea

John Matthew Martinis rođen je 1958. godine u San Pedru u Kaliforniji, luci poznatoj po snažnoj hrvatskoj zajednici. Njegov otac Ivan, sin ribara iz Komiže, emigrirao je u Sjedinjene Američke Države, bježeći od komunističkog režima. Upravo je to okruženje oblikovalo mladića koji će kasnije svojim radom zadužiti čovječanstvo.

Znanstveni put Johna Martinisa započeo je na prestižnom Sveučilištu Kalifornije u Berkeleyu, gdje je 1987. godine doktorirao fiziku. Njegov doktorski rad, pod mentorstvom Johna Clarkea, s kojim sada dijeli Nobelovu nagradu, bio je usmjeren na istraživanje kvantnog ponašanja Josephsonovih spojeva. Upravo su ta istraživanja, provedena u suradnji s trećim laureatom, Michelom Devoretom, postavila temelje za razvoj supravodljivih kvantnih računala.

Nakon godina rada u Nacionalnom institutu za standarde i tehnologiju (NIST) i na Sveučilištu Kalifornije u Santa Barbari, Martinisov talent prepoznao je tehnološki div Google. Godine 2014. preuzeo je vodstvo njihovog Quantum AI Laba s jednim ciljem: izgraditi prvo funkcionalno kvantno računalo.

Kvantna nadmoć i budućnost računarstva

Vrhunac Martinisovog rada u Googleu dogodio se 2019. godine. Njegov tim je s kvantnim procesorom "Sycamore" demonstrirao "kvantnu nadmoć" – trenutak u kojem je kvantno računalo riješilo problem koji je za najbrža klasična superračunala praktički nerješiv. Ovaj eksperiment, objavljen u časopisu Nature, odjeknuo je znanstvenim svijetom i potvrdio da kvantna revolucija nije samo teorija, već stvarnost na pomolu.

Nobelova nagrada za fiziku 2025. godine dodijeljena je Martinisu, Clarkeu i Devoretu upravo za njihov "pionirski rad na makroskopskim kvantnim fenomenima u supravodičima". Njihova otkrića omogućila su manipulaciju kvantnim stanjima na čipu, što je ključno za izgradnju moćnih kvantnih računala koja obećavaju revoluciju u medicini, razvoju materijala, umjetnoj inteligenciji i mnogim drugim područjima.

"Nisam Grk, nego Hrvat"

Zanimljiv detalj koji je pratio objavu dobitnika Nobela jest i Martinisova reakcija na pokušaje grčkih medija da ga prisvoje zbog zvučnosti prezimena. U izjavama za medije, Martinis je s osmijehom, ali odlučno, ispravio netočne navode: "Žao mi je, ali moje porijeklo je hrvatsko. Moj otac je iz Komiže, s otoka Visa, blizu Splita."

Ova gesta s ponosom je odjeknula u Hrvatskoj, stavljajući Johna Martinisa uz bok drugim velikim znanstvenicima hrvatskih korijena koji su dosegli sam vrh svjetske znanosti.

Nakon odlaska iz Googlea 2020. godine, Martinis je nastavio svoj rad u Australiji, a nedavno je suosnovao i vlastitu tvrtku, Qolab, gdje kao glavni tehnološki direktor nastavlja pomicati granice mogućeg. Njegova priča – priča o unuku ribara s Visa koji je postao arhitekt kvantne budućnosti – služi kao snažan podsjetnik na to da talent, upornost i znanstvena znatiželja ne poznaju granice.