Današnji parlamentarni izbori u Mađarskoj, koji su rezultirali pobjedom stranke Tisza i Pétera Magyara, označavaju kraj jedne ere. Dok Budimpešta slavi, mađarska zajednica u Hrvatskoj – od Baranje do Zagreba – s dozom opreza, ali i nade, postavlja pitanje: što će biti s projektima, poticajima i suradnjom koja je godinama bila kralježnica njihovog opstanka?

Godinama je politički odnos između Budimpešte i mađarske manjine u Hrvatskoj bio definiran neraskidivom vezom između Viktora Orbána i Róberta Jankovicsa, saborskog zastupnika i čelnika Demokratske zajednice Mađara Hrvatske (DZMH). Ta je suradnja rezultirala konkretnim brojkama: milijunima eura uloženih u vrtiće, poljoprivredne strojeve, kupnju obiteljskih vozila i gospodarske programe.

Kraj „političkog braka” s Fideszom

Jankovics nikada nije skrivao svoju podršku sada bivšem premijeru. Često je isticao kako je „Mađarska pod Orbánom učinila za manjine više nego ijedna vlada prije nje”. Ta je lojalnost bila obostrana – dok su glasovi iz dijaspore išli Fideszu, u Baranju su stizali poticaji.

Međutim, pobjeda Pétera Magyara mijenja pravila igre. Magyar u svom programu naglašava da Mađari izvan granica domovine ostaju prioritet, ali uz jednu veliku razliku: kraj političkog klijentelizma. Njegova poruka je jasna – pomoć će teći i dalje, ali ne preko „stranačkih iskaznica”, već transparentno i izravno onima kojima je najpotrebnija.

Plenkovićev „novi početak”

Zanimljiv detalj koji je mnogima prošao ispod radara jest nedavni sastanak premijera Andreja Plenkovića s danas izabranim mađarskim liderom. Plenković je tom prilikom otvoreno kritizirao „iznimno nisku bilateralnu suradnju” u proteklom razdoblju.

Iako su osobni odnosi Orbána i hrvatskih predstavnika manjina bili izvrsni, odnosi između dviju država (Hrvatske i Mađarske) često su bili opterećeni pitanjima poput INA-e, energetske politike i oštre retorike. Plenković u Magyaru vidi sugovornika koji je „proeuropski orijentiran” i s kojim bi se dijalog mogao vratiti u institucionalne okvire, bez stalnih napetosti s Bruxellesom.

Što čeka obitelji i poljoprivrednike?

Realnost je takva da nijedna vlast u Budimpešti ne smije okrenuti leđa Mađarima u Hrvatskoj. To bi bio politički harakiri. Stoga, strah od ukidanja poticaja za traktore ili vozila za višečlane obitelji vjerojatno je neopravdan.

Ono što se mijenja je način upravljanja. Za očekivati je:

• Više kontrole: Novac će i dalje stizati, ali uz strože europske kriterije transparentnosti.

• Nove suradnje: Jankovics i DZMH morat će pronaći zajednički jezik s Magyarom. Iako su bili čvrsti saveznici Orbána, politički pragmatizam vjerojatno će prevladati – interes naroda u Baranji i Slavoniji mora biti ispred stranačke lojalnosti.

• Otvaranje granica intelektualno i ekonomski: S Magyarovim fokusom na EU fondove, projekti prekogranične suradnje mogli bi postati lakše dostupni i manje ovisni o političkoj volji pojedinca.

Promjena kao prilika

Hrvatski Mađari ne bi trebali strahovati. Promjena vlasti u matičnoj zemlji često donosi nesigurnost, ali u ovom slučaju donosi i priliku za modernizaciju odnosa. Ako se ostvare najave o boljoj bilateralnoj suradnji Zagreba i Budimpešte, mađarska manjina u Hrvatskoj mogla bi prestati biti „most između dviju stranke” i postati istinski most između dviju država.

Doba ideologije polako ustupa mjesto dobu efikasnosti. Za prosječnog poljoprivrednika u Kneževim Vinogradima ili majku u Kopačevu, to bi dugoročno mogla biti itekako pozitivna vijest.