Dok ulicama hrvatskih gradova odjekuju jezici dalekih zemalja – Filipina, Indije i Nepala – postavljamo si pitanje koje lebdi u zraku: gdje su naši ljudi? Gotovo 180.000 stranih radnika gradi našu infrastrukturu i uslužuje naše turiste, dok pola milijuna Hrvata svoju budućnost traži u Irskoj, Njemačkoj i diljem svijeta. Otišli su s gorčinom, u potrazi za boljom plaćom i uređenijim sustavom. No, desetljeće kasnije, ploča se okreće. Priča o "obećanoj zemlji" dobila je novo, skuplje i često usamljenije poglavlje, a tihi zov domovine postaje sve glasniji i – što je najvažnije – sve razumniji.
Nova ekonomska računica: Plaće rastu, a troškovi života vani eksplodiraju
Zaboravimo na trenutak emocije i pogledajmo brojke. Zbog kroničnog nedostatka radne snage, plaće u Hrvatskoj napokon su značajno porasle. Prosječna neto plaća koja prelazi 1.300 eura i stalna potražnja za radnicima u ključnim sektorima promijenili su pregovaračku moć. Dobar majstor, inženjer, IT stručnjak ili medicinska sestra danas u Hrvatskoj mogu osigurati primanja koja jamče kvalitetan život.
Istovremeno, san o njemačkoj ili irskoj plaći suočava se s grubom realnošću. Kriza stanovanja u Dublinu, Münchenu ili Berlinu znači da polovica te "velike" plaće odlazi na najam malog stana za koji se natječu deseci ljudi. Kada se na to dodaju cijene energije, hrane i usluga, ono što ostane na kraju mjeseca često je razočaravajuće malo. Život se svodi na puko preživljavanje i rad, daleko od slike blagostanja zbog koje se otišlo.
Najveći adut Hrvatske: Sretno djetinjstvo koje novac ne može kupiti
Ipak, najjači argument za povratak nije u poslovnim tablicama, već u obiteljskom proračunu. Ovdje matematika postaje brutalno jasna.
Uzmimo primjer mlade obitelji s dvoje djece vrtićke dobi.
-
U Zürichu ili Ženevi, dva mjesta u privatnom vrtiću koštat će ih nevjerojatnih 5.000 eura mjesečno.
-
U Dublinu ili Münchenu, taj trošak će se kretati oko 2.500 eura mjesečno.
-
U Zagrebu, ista usluga, u kvalitetnom gradskom vrtiću, koštat će ih najviše 160 eura mjesečno.
Godišnja ušteda na samo jednom djetetu u odnosu na Irsku ili Njemačku premašuje 15.000 eura. To je novac koji u potpunosti mijenja računicu isplativosti i efektivno briše razliku u plaćama. To je novac koji ostaje obitelji za ljetovanje, štednju ili ulaganje.
Državni poticaji: Konkretna financijska pomoć za novi početak
Osim emotivnih i praktičnih razloga, država nudi i konkretan financijski "vjetar u leđa". Kroz aktivnu mjeru zapošljavanja "Biram Hrvatsku", povratnicima se pruža značajna pomoć za pokretanje vlastitog posla.
Koliki su iznosi i kako do njih?
Mjera je zapravo kombinacija dviju potpora koje provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ):
-
Potpora za samozapošljavanje: Osnovni iznos koji se može dobiti za pokretanje vlastitog obrta ili tvrtke iznosi do 15.000 eura. Taj iznos može biti i veći ako se posao pokreće u zelenom ili digitalnom sektoru.
-
Dodatna potpora za povratnike: Povrh osnovne potpore, povratnici iz zemalja Europskog gospodarskog prostora (EGP) koji su tamo radili najmanje 12 mjeseci, mogu dobiti i dodatni, fiksni iznos od 7.000 eura.
Ukupno, povratnik poduzetnik može ostvariti do 22.000 eura (ili više) bespovratnih sredstava za početak poslovanja u domovini.
Ključni koraci za ostvarivanje potpore:
-
Biti hrvatski državljanin povratnik iz države EGP-a s minimalno 12 mjeseci radnog staža.
-
Prijaviti se u evidenciju nezaposlenih osoba pri HZZ-u.
-
Izraditi detaljan poslovni plan i troškovnik.
-
Predati zahtjev online putem sustava HZZ-a.
Cijeli proces, od prijave do isplate sredstava, može biti gotov unutar 60-ak dana.
Više od posla: Sigurnost, zajednica i 'onaj naš' način života
Povratak u Hrvatsku nije samo financijska odluka. To je povratak u zajednicu. To je mogućnost da djeca odrastaju uz bake, djedove i prijatelje, okružena jezikom i kulturom koji su im vlastiti. To je povratak u jednu od najsigurnijih zemalja Europe, gdje se djeca još uvijek mogu igrati na ulici, a kava s prijateljima nije luksuz koji se planira tjednima unaprijed.
Odluka o povratku je osobna i kompleksna. No, vrijeme je da se preispitaju stari razlozi za odlazak. Ekonomska slika se promijenila, životni troškovi u inozemstvu razotkrili su mit o lakom uspjehu, a država sada nudi i konkretnu financijsku pomoć. Domovina zove – ovaj put, s vrlo konkretnim i razumnim argumentima.
