Život na rate, djetinjstvo na pretplatu: naš popis prioriteta
Anica Krištić
Urednica
Svakog mjeseca s računa nam odlazi isti niz stavki: vrtić, sport, STEM radionica, ples, škola, instrukcije. Uz to dolaze oni troškovi koje rijetko računamo: izleti, terenska nastava, putovanja i odlasci u kazalište. Ništa od toga nije pretplata, ali se plaća kao da jest. Muž i ja na to nikad nismo gledali kao na običan trošak, nego kao na ulaganje. Svjesna sam da to nije opcija dostupna svakoj obitelji. Kod nas je to stvar prioriteta. Dizajnersku odjeću ne kupujemo jer si je ne možemo priuštiti, ali iskustva možemo.
Sport je kod sina bio neupitan od početka, a razlog je jednostavan: djetetu treba kretanje, a ekrani ga nude sve manje. Prema CroCOSI istraživanju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz 2021./2022., više od trećine djece od sedam i osam godina u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu, a otprilike isti udio slobodnog vremena provodi dva ili više sati pred ekranom. Dva sata sporta tjedno to neće riješiti, ali znače više nego što se čini. Uz sport ide i na STEM radionicu, koja oblikuje način na koji razmišlja.
Netko petogodišnjaku kupi PlayStation, mi smo novac radije usmjerili u radionicu. Ne sudim nikome, svatko ima svoje prioritete. Ali kad nas pitaju zašto naš petogodišnjak još nema konzolu, odgovor je dijelom i ovaj. S crtićima se i sama povremeno natežem, drugi front u kući mi ne treba.
S kćeri je priča drukčija. Od vrtića trenira i nikad nije ni pomislila odustati, što mi je važno jer u tinejdžerskoj dobi aktivnost opada: prema pregledu istraživanja za hrvatski izvještaj o tjelesnoj aktivnosti djece, preporučenih 60 minuta dnevno postiže samo oko 13 posto petnaestogodišnjakinja.
Instrukcije plaćamo da bi strani jezik zaista usavršila i mogla se njime služiti, a ne da ga ima samo na papiru. Ponekad zapne i kod drugih predmeta, kad gradivo nije dobro objašnjeno. Srećom je pametna, pa to uz instrukcije ili pokoji AI alat brzo nadoknadi. A znanje jezika se vidi na putovanjima: najviše mi je drago kad sama naruči u restoranu, pita za smjer u gradu ili gdje se što nalazi u trgovini.
Putovanja
Najveća stavka su putovanja, u kojima podjednako uživamo i mi odrasli i djeca. Naravno da se petogodišnjak neće sjećati svih životinja u svakom zoološkom vrtu koji je posjetio. Ali danas jako dobro razumije kako vulkani funkcioniraju, jer je dotaknuo vulkanski kamen i vidio demonstraciju erupcije, a ne samo pogledao na ekranu.
Kćer je s dvanaest godina u pariškom metrou uputila nas u pravom smjeru: suprug i ja htjeli smo u drugi, a ona je znala kamo treba. S mirnom je savješću šaljem na dva tjedna Erasmusa jer znam da se bez problema snalazi na stranom jeziku i zna putovati avionom. To se ne događa slučajno, to su vještine koje smo im kupili putovanjima.
Ne tvrdim da je dokazano da putovanja djecu čine pametnijima i snalažljivijima, ali to je ono što vidim kod svoje djece. Postoji istraživanje koje ide u prilog takvom razmišljanju: psiholozi Van Boven i Gilovich pokazali su 2003. da ljudi koji novac troše na iskustva izvještavaju o većem zadovoljstvu od onih koji ga troše na stvari (57 prema 34 posto u američkoj anketi). Rađeno je na odraslima i na temelju vlastitih procjena, pa ne dokazuje što se događa djeci.
Druga strana
Ima i druga strana, koju ne želim prešutjeti. Dobar dio onoga što plaćamo dopuna je onome što djeca inače ne dobiju: instrukcije kad gradivo u školi nije dobro objašnjeno, dodatni sport jer se djeca premalo kreću. To si možemo priuštiti, a mnoge obitelji ne mogu, pa djeca koja nemaju iste mogućnosti ostaju bez onoga što bi trebalo biti dostupno svima. Uz to, ovakav raspored ne događa se sam od sebe, traži organizaciju i odricanja nas roditelja, i ne želim ga prikazivati kao nešto lako. Znam da bi netko na našem mjestu birao drukčije i to je posve u redu. Ovo nije recept, nego opis kako to izgleda kod nas.
Što smo mi dali za to
Doma smo prioritete posložili tako da ne odlazimo na večere u restorane ni na wellness vikende za nas dvoje, a vrijeme radije provodimo s djecom na putovanjima. I na putovanjima su suprugove i moje želje na drugom mjestu: biramo destinacije, muzeje i aktivnosti u kojima će više uživati djeca, a u devet od deset slučajeva uživamo i mi.
Kad bismo morali štedjeti, prvo bi otišlo ono što nije ulaganje: dodatna odjeća i kućni gadgeti. Sin i dalje skuplja novac za PlayStation. Dotad ide na radionicu i mašta u koju bi državu sljedeće odletio.
Tekst je financiran sredstvima Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.
Foto: Ilustracija Gemini