Foto:  Ai Pozitivno.hr

Nakon što je prošlo 45 godina od smrti druga Tita i nakon što je prošlo 35 godina od smrti Jugoslavije, u Hrvatsku se ponovo vraća verbalni delikt. Tako si je bar zamislio drug Tomislav Tomašević.

Naime, u Krivičnom zakonu SFRJ u članku 133. izrijekom je pisalo:

“Ko natpisom, letkom, crtežom, govorom ili na drugi način poziva ili potiče na obaranje vlasti radničke klase i radnih ljudi, na protuustavnu promjenu socijalističkog samoupravnog društvenog uređenja, na razbijanje bratstva i jedinstva i ravnopravnosti naroda i narodnosti, na svrgavanje organa društvenog samoupravljanja i vlasti ili njihovih izvršnih organa, na otpor prema odlukama nadležnih organa vlasti i samoupravljanja koje su od značaja za zaštitu i razvoj socijalističkih samoupravnih odnosa, sigurnost i odbranu zemlje, ili zlonamjerno i neistinito prikazuje društveno-političke prilike u zemlji, kaznit će se zatvorom od jedne do deset godina. Ko djelo iz stava 1. ovog člana učini uz pomoć ili pod utjecajem iz inostranstva, kaznit će se zatvorom najmanje od tri godine.

Kako god neki mislili, nije niti smješno niti normalno.

Možda gradonačelnik Zagreba nije svjestan, no nije na njemu da određuje pravila, određuje kazne i određuje što se smije pjevati ili ne - ako to nije protuzakonito. Možemo mi voljeti Marka Perkovića Thompsona ili ne, možemo htjeti ići na njegove koncerte, ili ne ali NE MOŽEMO mu zabranjivati da pjeva neku pjesmu (koja se uostalom na taj način pjeva već 35 godina!) ako je sudsko mišljenje i sudska praksa drugačija. Kada bi navedeni MPT iz čista mira „mjerio kukuruze“ na svojim koncertima i izvikivao navedeni pozdrav van svoje pjesme to bi svakako bilo neprimjereno i bilo bi temelj za prekršajnu prijavu i odgovarajuću kaznu. Koju, nije na nama a ni na Tomislavu Tomaševiću da određuje. Nije sudac, nije ni zakonodavna niti sudska vlast i toga bi kao gradonačelnik najvećeg grada u Republici Hrvatskoj itekako trebao biti svjestan,

Žalosna je činjenica da u Hrvatskoj svaka politika, svaka stranka kada dođe na vlast i gotovo svaki pojedinac postaju isti, kao daje u pitaniju Orwelova Životinjska farma.

Kada naši vrli političari zaglibe u svojoj nesposobnosti rješavanja svakodnevnih ljudskih problema onih koji su im dali glasove, brzo pribjegnu najprije dizanju svojih plaća, zapošljavanju svojih ljudi i rješavanju samo svojih problema.

Kada to ne bude dostatno, kada ne upale razne socijalne demagogije, obavezno se iz naftalina i sa svojih grobišta ponovo dižu ustaše i partizani.

I počinje novi ideološki rat koji je obična magla s ciljem da prikrije neuspjele i upitne poteze, otkloni svaku sumnju na eventualne kriminalne poteze „naših“ pa još složno zapjevajmo – druže Tito, Ante ili Franjo, mi ti se kunemo..