Hrvati srećom ne razumiju mađarski niti riječi i ne mogu pratiti što govore u njihovim dnevnicima, što pišu u svojim medijima, a kamoli što piše u mađarskim udžbenicima, ionako ne čitaju ni svoje ni dok se školuju.

„Mađarske ribe u mađarskom moru“

Kad bi Hrvati imalo razumjeli mađarski, puno više bi se brinuli,  jer tu je puno  više nebuloza nego što ih svakoga dana uspije izgovoriti Aleks Vučić.  Olakotna je okolnost da Hrvati ne poznaju ni svoju povijest,  a kako bi  mađarsku.

Pa ukratko. Mađari su za razliku od nas na kraju oba svjetska rata završili na strani poraženih i pri tom izgubili 40% nacionalnog teritorija. Pri tom ne mislim na teritorij na kojem su bili manjina i koji prikazuju na karti Velike Mađarske. Mislim na gotovo milijun i pol Mađara u Rumunjskoj, stotine tisuća u Slovačkoj i Mađarskoj, nešto u Ukrajini i Hrvatskoj -  no tko im je kriv. Mogli su se malo ugledati na Hrvate i u pravo vrijeme biti na pravoj strani.

Pritom treba imati u vidu da je hrvatsko plemstvo zamijenilo Hrvatsko-ugarsku personalnu uniju 1527. godine Habsburškom Monarhijom. I da je nakon Austro – Ugarske nagodbe sklopljena samo još Hrvatsko – Ugarska nagodba. I ma koliko god s njom bili nezadovoljni, baš ona je potvrđivala hrvatsku državnost.

Mađari su na kraju prvog svjetskog rata poraženi i u ratu i u mirovnim pregovorima. Na kraju drugog, kada su Horthyjev režim zamijenili „Strelasti križevi“, sudbina im je bila zapečaćena. Pogotovo nakon što ih je „oslobodila“ Crvena armija i nametnula komunistički režim. Nevjerojatno je samo da su ti isti Mađari koje su Rusi dodatno pregazili 1958. godine, do jučer bili najveći ruski saveznici od svih zemalja Europske unije. Rekao bih, nedostatak mudrih odluka se ponavlja. Nadajmo se samo da će izborna promjena donijeti olakšanje i za njih i za nas.

Nadam se, ali se ne mogu osloboditi sumnje

Nadam se, ali se ne mogu osloboditi sumnje, rekao bi u svojoj Tvrđavi Meša Selimović. I novi, ustvari budući madžarski premijer govori o tome da je prisutnost karte velike mađarske (koje obuhvaća i cijelu današnju Hrvatsku) otprilike obični folklor. Super. Vidjet ćemo kako će završiti i mađarske ribe iz mađarskog mora – hoće li završiti na hrvatskim gradelama i hoće li nestati iz mađarskih udžbenika. Bez toga, slabo im možemo vjerovati, isto kao i istočnim susjedima.

No, kao i kada je u pitanju bilo tko od naših susjeda pa i svjetskih velesila, najpametnije je voditi računa o vlastitom nacionalnom interesu. Jer kakve god ribe plivale (a uvijek su plave ili bijele i u hrvatskom Jadranu!) sva nafta i plin prema Srednjoj Europi i Mađarskoj može samo po hrvatskom naftovodu i plinovodu. Pogotovo ova koju je Orban sa zavrnutom rukom na leđima morao kupiti od Amerikanaca. I kada po našem plinovodu krene afrički plin na iste destinacije, transport mora ići preko Hrvatske. I ne moraju nas voljeti ni Mađari, ni Slovaci, ni Česi pa ni Austrijanci, ali plin i naftu trebaju. A i nama trebaju dobri i normalni susjedi. Jer nama ne treba nemir ni prijetnje ratom, treba nam naš način života s još bolje plaćenim radnim mjestima. I kao gosti koji poštuju Hrvatsku svi su više nego dobro došli. I svoje povijesne karte neka, kao svako dobro folklorno društvo, ostave doma, da im mi ne bi mi morali crtati svoje. Jer i kod nas ima jako maštovitih ljud

Foto AI ilustracija