U sjeni naših „pjesničkih“ prepucavanja i stotinu i osme ustaško-partizanske ofenzive na zdrav razum, Slovenija je povukla poteze koje bi naš narod objasnio na način da „ti možeš otići s Balkana, ali Balkan iz tebe ne može otići nikada.“

Uvijek bolji

Mnogi na slovenskoj političkoj sceni vole sami sebe predstavljati isključivo u pozitivnom svijetlu i predstavljati se boljima od svih iz negdašnje zajedničke države. No je li to baš tako?

Slovenija je svakako uvijek bila vizualno uređenija i gospodarski uspješnija od ostatka Jugoslavije. A odgovaralo joj je i veliko tržište na kojem je prodavala svoje proizvode. No, već kod raspada države pokazale su se neke vrlo neugodne i rigidne stvari. Tisuće ljudi nisu uspijevale dobiti slovensko državljanstvo i regulirati svoj status, ni obiteljski ni poslovni. Pojavila se kategorija poznata kao „izbrisani“, ljudi koji desetljećima nije uspjela riješiti svoj status. Stotine tisuća građana diljem ex države postale su i žrtve afere „Ljubljanska banka“ u kojoj su dugovi (i devizni polozi) ostali u staroj Ljubljanskoj banci, a imovina je prenesena na „Novu ljubljansku banku“. Trebala su desetljeća da se taj problem nekako riješi, iako ne baš na najpošteniji način.

Ovo su stvari koje su pogađale tzv obične ljude, a o dugogodišnjem sporu s Hrvatskom oko granice, Svete Gere i Nuklearne elektrane Krško nećemo. Kao niti o slovenskom pokušaju opstrukcije ulaska Hrvatske u NATO i EU koja je pod pritiskom SAD-a neslavno završila.

Nenaučene lekcije

Temeljem ovih nenaučenih lekcija i današnja slovenska Vlada radi u korist svoje štete. Pa i sadašnja, rekao bih čak ultra lijeva Vlada, s ciljem da prikrije unutardržavne probleme, povlači neke vanjskopolitičke poteze kako bi stvorila dojam važnosti! Pritom prije svega mislim na radikalno miješanje u izraelsko-palestinski sukob i sukob s državom Izrael. Sukob s Izraelom je uvijek i sukob sa Sjedinjenim državama i to nikako ne može biti produktivno.

No, kad zanemarimo državno-političke stvari i interese, nužno je prokomentirati tzv. Šustarov zakon u odnosu na slovenske Rome. Ideja i odluka da se u „rješavanje“ problema može uključiti i slovenska vojska, blago rečeno je rubno demokratski potez na razini negdašnjih južnoameričkih diktatura. Da je kojim slučajem Hrvatska donijela takav zakon i odluku, po cijeloj Europi, a i u samom Zagrebu bi se prosvjedovalo i govorilo o najcrnjim v remenima i „povratku Jure i Bobana“!

Stoga, dragi susjedi, nije u redu zbog dnevno-političkih interesa povlačiti ovakve poteze. Za stanje bilo koje manjine – pa i romske i stanje njihovih prava, odgovoran je uvijek većinski narod i sama država. Kako i Hrvatska ima sličnih problema, naglasit ću, nije rješenje slanje vojske i specijalne policije, rješenje je osiguravanje školovanja i zapošljavanja pripadnika manjina i urbaniziranje naselja u kojima žive. To zahtijeva strpljenje i vrijeme, ali je jedini ispravan i civiliziran način. Ne treba se ponositi silom već djelovanjem s poštenjem i razumom.

Foto izvor Ai.