Sutra navečer zagrebačka Arena neće biti samo sportska dvorana. Postat će mjesto gdje će 25.000 srca kucati u istom ritmu – ritmu ljubavi prema Domovini, vjeri i obitelji. Dok se gradski oci bave zabranama, narod je rekao svoje: tražila se ne jedna, nego tri Arene više.

U javnosti se tjednima lome koplja oko koncerta Marka Perkovića Thompsona. Gradska vlast, predvođena gradonačelnikom Tomaševićem, odbila je mogućnost dodatnih termina, pravdajući se zabranom izvođenja pjesme sa spornim pokličem. No, nemoguće je oteti se dojmu da je to "vađenje ustaša i partizana iz naftalina" zapravo samo dimna zavjesa u nedostatku pravih rješenja.

Skretanje pažnje s afera

Kada grad guše komunalni problemi, kada se redaju afere u sportskim objektima i kada nedostaje vizije za budućnost, najlakše je udariti po simbolima domoljublja. Čini se da vladajući zaboravljaju lekciju s Hipodroma – što više zabranjujete i što više etiketirate, to je hrvatski inat jači. Sjetimo se, upravo je takav revolt, izazvan polemiziranjem gradske vlasti, svojedobno okupio pola milijuna građana, dokazujući da se narod ne može ušutkati jeftinim politikanstvom.

Posebno boli licemjerje dvostrukih mjerila. Dok se Arena bez ikakvih problema, pa i uz prešutno odobravanje istih tih struktura, puni koncertima izvođača iz susjedstva, protiv kojih nitko ne piše proglase niti ih naziva pogrdnim imenima, hrvatska se domoljubna pjesma stavlja na stup srama. Je li u Zagrebu danas grijeh pjevati o ljubavi prema svom narodu?

Etiketiranje obitelji i mladih

Sutra u Arenu ne dolaze mrzitelji, kako to neki zlonamjerno pokušavaju prikazati. Dolaze očevi i majke sa svojom djecom, dolaze bake i djedovi, dolaze mladi koji nisu ni rođeni u vrijeme rata, ali znaju što znači poštovanje žrtve. Vrijeđanje zdravog razuma je etiketirati 40.000 ljudi, običnih građana koji vole svoju zemlju, bilo kakvim negativnim konotacijama poput "ustaša". Biti prisutan tamo sa svojom obitelji znači slaviti život, slobodu i zajedništvo.

Zato će sutrašnji koncert biti puno više od glazbenog događaja. Bit će to demonstracija snage, vjere i jedinstva hrvatskog naroda. Bit će to odgovor onima koji misle da mogu dekretima uređivati osjećaje naroda. Očekujemo rapsodiju emocija, stihove koji se pjevaju iz petnih žila i atmosferu u kojoj se svaki pojedinac osjeća dijelom nečeg većeg.

U inat zabranama i u slavu ljubavi – Zagreb sutra pjeva. I to se ne može zabraniti.