NEVIDLJIVI LJUDI

Nasilje nad starijima često uopće ne izgleda onako kako ljudi zamišljaju nasilje.

Pučka pravobraniteljica u izvješću za 2025. upozorava da su stariji, osim fizičkom nasilju, posebno izloženi zanemarivanju, izolaciji, psihološkom nasilju i ekonomskom iskorištavanju. Još je ozbiljnije što se iskorištavanje ovisnosti starije osobe, zabrana kontakata s pojedinim članovima obitelji ili ograničavanje kretanja ponekad ni u sustavu ne prepoznaju kao nasilje. Stariji ga pritom rijetko prijavljuju zbog straha, ovisnosti o članovima obitelji, stigme i bojazni da će završiti u instituciji.

„Ali to je moje dijete“
„Sramota je prijaviti vlastito dijete.“

Koliko je starijih ljudi propalo uz tu rečenicu? Roditelj će radije skrivati modricu, prazan račun ili činjenicu da mu odrasli sin uzima mirovinu nego priznati okolini što se događa u njegovoj kući.

Stoga je potrebno naglasiti nešto vrlo jasno: nije sramota prijaviti sina koji zlostavlja majku. Sramota je zlostavljati majku.

Roditeljstvo nije doživotna dozvola odraslom djetetu da raspolaže roditeljevim novcem, stanom, mirovinom i životom.

Prijateljičin sin govori: prodaj svoje nekretnine, novac daj meni, idi u dom, a ja ću ti plaćati. Sama rečenica nije automatski dokaz kaznenog djela (kontekst, pritisak, prijetnje i postupci su presudni), ali je golema crvena zastavica za moguću ekonomsku prisilu. Starija osoba nije dužna prepisati ili prodati svoju imovinu zato što to dijete zahtijeva.

Druga prijateljica plaća kockarske dugove odraslog sina. I ovdje treba razlikovati dobrovoljnu pomoć, koliko god bila loša odluka, od nasilja.

Ali ako postoje ucjene, prijetnje, zastrašivanje, uzimanje novca bez dopuštenja ili pritisak tipa „ako me voliš, platit ćeš“, ulazimo u sasvim drugo područje.

A „djeca koja neće iz kuće“?

Sama činjenica da punoljetni sin ili kći žive s roditeljem nije zlostavljanje. Nije automatski nasilje ni to što dovedu partnera.

Problem nastaje kada starija osoba izgubi stvarnu vlast nad vlastitim domom: kada joj prijete, vrijeđaju je, uzimaju novac, uništavaju stvari, dovode ljude protiv njezine volje, onemogućuju joj korištenje dijelova kuće, kontroliraju kontakte, zastrašuju je ili joj stvaraju takvu atmosferu da se vlasnik počinje osjećati kao podstanar u vlastitoj kući.

Mnogi stariji ljudi prisiljeni su trpjeti ograničavanje prava na slobodno raspolaganje svojom imovinom, jer po današnjim cijenama doma, djeca ne žele odvajati sredstva za smještaj u domu, ali također ne žele ni da im roditelj „smeta“ jer „mladi imaju pravo na svoj život“. U (pravno gledano) tuđoj kući.

Kad roditelj postane podstanar u vlastitoj kući

Postoje različita lica zlostavljanja: fizičko; psihičko (ponižavanje, prijetnje, vikanje i zastrašivanje); ekonomsko (uzimanje mirovine, kartice ili imovine i prisiljavanje na potpise); zanemarivanje (uskraćivanje hrane, higijene, lijekova ili potrebne skrbi); seksualno nasilje; te izolaciju i kontrolu (zabranu kontakta s rodbinom i prijateljima ili ograničavanje kretanja). Upravo te oblike navode WHO i Pučka pravobraniteljica.

A postoji još jedna skupina koju nikako ne smijemo zanemariti: prijevare nepoznatih ljudi. Lažni majstori, službenici, prodavači, pozivi zbog navodnih dugova, ulaganja i slično. MUP posebno upozorava starije da ne puštaju nepoznate osobe u dom bez provjere identiteta i da kod sumnje na kazneno djelo odmah zovu policiju.

Kome se čovjek u Hrvatskoj može obratiti?

Kod neposredne opasnosti treba zvati policiju 192 ili 112. Nasilje se može prijaviti policiji i državnom odvjetništvu. Hrvatski zavod za socijalni rad  može pomoći u zaštiti , izradi plana sigurnosti, ostvarivanju pravne i zdravstvene pomoći te, kada postoji neposredna opasnost, organiziranju hitnog smještaja.

I jedan od najvažnijih brojeva na koje se možete obratiti u slučaju zlostavljanja je: 116 006

To je Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja. Poziv je besplatan i anoniman, a prema aktualnim informacijama Ministarstva dostupan je 24 sata dnevno, svih sedam dana u tjednu. Ondje se mogu dobiti informacije o pravima, emocionalna podrška i upute kome se dalje obratiti.

Generacije roditelja učile su da se prljavo obiteljsko rublje ne iznosi iz kuće. Problem nastaje kada se iza zatvorenih vrata više ne skriva prljavo rublje, nego strah.

I jedna poruka za roditelje:

Dijete ostaje vaše dijete i kada ima pedeset godina. Ali vi ne prestajete biti čovjek s pravom na sigurnost, imovinu, dostojanstvo i vlastiti život samo zato što ste mu majka ili otac.

Jer, ljubav prema vlastitom djetetu i pravo da se zaštitiš od njega nisu međusobno isključivi.

Tekst je financiran sredstvima Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.

Foto: Pozitivno.hr fotomontaža AI