Današnji dan, 15. siječnja, u hrvatskoj je povijesti upisan zlatnim slovima. To je dan kada je Republika Hrvatska prestala biti "pobunjena republika" u očima međunarodne zajednice i postala ravnopravan subjekt svjetske politike. No, put do tog trenutka bio je popločan neizmjernom žrtvom, krvlju branitelja i suzama onih koji su u ratnom vihoru izgubili sve.

Nada rođena iz pepela rata

Nakon strašne jeseni 1991. godine, Hrvatska je proživljavala svoje najteže dane. Pad Vukovara, masakr u Škabrnji i neprestano granatiranje Dubrovnika, Gospića i Zadra stvorili su osjećaj izoliranosti i nepravde. Trećina zemlje bila je pod okupacijom, a stotine tisuća prognanika vapiše za pravdom.

Priznanje koje je uslijedilo nije bilo samo birokratski čin; bila je to moralna katarza koja je narodu poručila: "Niste sami, vaša borba je pravedna."

Diplomatski mozaik: Tko je sve stao uz Hrvatsku?

Iako se 15. siječnja slavi kao središnji spomendan, put do njega gradio se korak po korak, uz podršku saveznika koji su razumjeli težnju za slobodom.

• Ukrajina – Prvi glas podrške iz UN-a: Ukrajina je priznala Hrvatsku već 11. prosinca 1991. godine. Bila je to prva članica Ujedinjenih naroda koja je povukla taj hrabar potez, pokazujući solidarnost naroda koji je i sam koračao putem neovisnosti.
• Island i Vatikan: Island je probio led kao prva općepriznata država 19. prosinca 1991., dok je Sveta Stolica službenim priznanjem 13. siječnja 1992. pružila golem moralni legitimitet mladoj državi. Papa Ivan Pavao II. bio je jedan od najglasnijih zagovornika mira i hrvatske opstojnosti.
• Europska zajednica (EZ): Povijesnog 15. siječnja 1992. svih 12 članica EZ-a Njemačka, Austrija, Italija, Francuska... zajednički su priznale neovisnost. Njemačka diplomacija, pod vodstvom Helmuta Kohla i Hansa-Dietricha Genshera, bila je ključni motor ovog procesa.
• Rusija i SAD – Potvrda velesila: Kako je vrijeme odmicalo, i najveće svjetske sile priznale su novu realnost. Ruska Federacija priznala je Hrvatsku 17. veljače 1992., dok su Sjedinjene Američke Države, nakon početne suzdržanosti, to učinile 7. travnja 1992. Američko priznanje bilo je presudno za konačnu stabilizaciju međunarodnog položaja Hrvatske.
• 22.05.1992. Hrvatske  je primljena  u punopravno članstvo UN-a.

Značaj za obranu i slobodu

Međunarodno priznanje iz temelja je promijenilo pravila rata. Hrvatska vojska (HV) više nije bila skupina dragovoljaca, već vojna sila suverene države koja brani svoje međunarodno priznate granice. Taj pravni štit bio je preduvjet za kasnije veličanstvene operacije poput "Bljeska" i "Oluje". Bez međunarodnog legaliteta, oslobađanje okupiranih područja tretiralo bi se kao unutarnji sukob; s priznanjem, ono je postalo legitimno pravo na oslobođenje vlastitog teritorija.

Slavlje kroz suze radosnice

Te večeri, 15. siječnja 1992., Hrvatska je nakratko zaboravila na strah. Ulice gradova preplavile su zastave, a pjesma "Stop the War in Croatia" postala je himna nade. Ljudi koji su proživjeli pakao skloništa plakali su od sreće, osjećajući da je nepravda napokon počela uzmicati. Predsjednik Franjo Tuđman te je večeri s ponosom objavio:

"Stvorili smo međunarodno priznatu Hrvatsku. Slavimo večeras, a onda zavrnimo rukave na izgradnji nove demokratske države!"

iplomacije i vojske.