Putovanja su mi strast. Proputovala sam mnogo zemalja, ali nikada nisam bila tako daleko, na drugom kraju svijeta. Znala sam da je Kina kulturološki sasvim drugačija od ˝zapadnog svijeta˝, a ono što sam tamo osjetila i doživjela je nešto neopisivo. Već sam dolazak na aerodrom u Pekingu upućuje na to da se radi o jednoj od najsigurnijih zemalja na svijetu.

Peking  - grad modernog sjaja i tradicionalne baštine

Putovanje veličanstvenom Kinom započeli smo u Pekingu. Peking je stoljećima najdugovječnija prijestolnica Kine. Tijekom svoje duge povijesti grad je nosio različita imena – Kanbalik – Kanov grad, Beiping – Sjeverni mir i današnji naziv Beijing – Sjeverna prijestolnica. Peking se proteže na približno 16.400 m2, a sjeverozapadno od Pekinga nalazi se pustinja Gobi. Zanimljivo je da kada pušu pustinjske oluje pijesak se može naći na ulicama grada, a država već nekoliko desetljeća nastoji smanjiti širenje pustinje i utjecaj pješčanih oluja na naseljena mjesta grandioznim planom pošumljavanja iliti velikim zelenim pojasom.

Marko Polo je boravio u Kini za vrijeme vladavine mongolske Yuan dinastije u 13. stoljeću. Peking se u to vrijeme zvao Kanbalik u čast Kublaj kana. Na mjestu gdje je u prošlosti bila njegova kuća danas se nalazi suvremena zgrada i ploča s natpisom. Nakon dugog leta koji nas je iscrpio jedva smo čekali sjesti i naći mjesto gdje se može popiti kava. Sjeli smo u obližnji kafić minimalistički uređen, jednostavnih linija i sav u bijeloj boji. Iskreno nisam očekivala ništa posebno, naručila sam kao i uvijek espresso macchiato i oduševila se. Priznajem, jedna od najboljih kava koju sam ikad popila ako ne i najbolja.

Znamenitosti koje oduzimaju dah

Tiananmen ili Trg nebeskog mira je dugo vremena bio najveći svjetski trg. Trg se proteže na 440.000 m2 i na njemu se nalaze brojne znamenitosti suvremene Kine kao što su Kineski narodni muzej, mauzolej Mao Zetonga i Velika dvorana naroda. Na ovom je trgu 1949. godine proglašena Narodna Republika Kina. Nepregledni red je podrazumijevao čekanje oko sat vremena na preko 30 stupnjeva Celzijusevih, dosta prolivenog znoja i prolazak detaljne kontrole da bi se uopće stupilo nogom na trg. Vrijeme smo kratili između ostalog i u komunikaciji s Kinezima kako se u kaže i rukama i nogama, a spominjanje našeg Luke Modrića je u većini slučajeva bilo ključno u objašnjavanju iz koje smo zemlje. Inače kineski naziv za Hrvatsku je Keluodiya. Kinezi su jako znatiželjan i otvoren narod i nerijetko su nas na nastavku putovanja zaustavljali kako bi se slikali s nama ili izmijenili nekoliko rečenica. Dok starije generacije slabije govore engleski novije generacije su sušta suprotnost.

Carska raskoš Zabranjenog grada

Vrata nebeskog mira koja se nalaze na trgu i po kojima je ovaj trg dobio ime su ujedno i glavni ulaz u Zabranjeni grad. Zabranjeni grad se sastoji od niza palača. Da bi se uopće došlo do carevog dijela potrebno je proći kroz nekoliko dvorišta. U Zabranjenom gradu smjeli su boraviti samo car, carica, brojne konkubine, careva djeca i muške sluge – eunusi. Eunusi su najčešće dolazli iz siromašnih obitelji ili iz redova zarobljenika i kažnjenika te nisu predstavljali prijetnju za cara da će imati potomstvo sa carevim ženama.

Zabranjeni grad je fascinantan kompleks palača, dvorana i vrtova. Smatra se najvećom carskom palačom na svijetu i navodno ima 9.999 soba. Kinezima je simbolika izuzetno bitna, a devet je jedan od najznačajnijih brojeva koji osim što simbolizira dugovječnost, vječnost i bogatstvo predstavlja cara i carsku obitelji. Broj devet se često koristio u arhitekturi stare Kine, a koristi se i u suvremeno doba. Vrijeme u obilasku ovog očaravajućeg zdanja brzo prolazi dok se divim tradicionalnim vrtovima i zastajkujem na mramornim mostovima kako bih osjetila duh prošlih vremena i osluškivala žamor koji je tada vladao.

Nebeski hram  - most između neba i zemlje

Nebeski hram u Pekingu dao je sagraditi car Yongle početkom 15. stoljeća koji je zaslužan i za izgradnju Zabranjenog grada. Nije bilo jednostavno doći do ove turističke atrakcije. Mnoštvo turista uglavnom Kineza je nahrupilo vidjeti ovaj hram i poznata uzrečica ˝ima ih ko Kineza˝ dobila je na značenju . Ima oblik kruga koji simbolizira nebo, a zanimljivo je da su jedino nebeski hramovi mogli biti obojeni u plavu boju kao simbol neba. Stube hrama sastoje se od tri dijela koji predstavljaju uspon od zemlje do neba. Carevi su na molitvenim ceremonijama u svojstvu posrednika molili nebo za uspješnu žetvu.

Hutong - ostaci starog Pekinga

Treći dan boravka u Pekingu započeo je odlaskom u stari dio Pekinga – Hutong koji datira od prije 300 godina. Danas ima sve manje ovakvih naselja jer ih zamjenjuju moderne zgrade. Inače ovakva naselja su se počela graditi u 13. stoljeću za vrijeme dinastije Yuan. Porijeklo naziva za ovakva naselja potječe od riječi za bunar (hutong) oko kojeg se gradio ovaj tip naselja. Svaka kuća ima središnje četvrtasto dvorište okruženo zidovima u kojima se odvijao bitan dio života obitelji.  Dolaskom u Hutong čekale su nas spremne biciklističke rikše kojima smo započeli obilazak ovog dijela grada. U naselju se nalazi ulica pod nazivom Ulica Lula u kojoj su za vrijeme opijumskih ratova postojale brojne prostorije za uživanje u opijumu. U to vrijeme konzumacija opijuma je bila legalna. Danas se u ovoj ulici kao i u spletu uskih uličica nalaze obrti, suvenirnice i restorani za uživanje u hrani. Dok sam se šetala uz jezero probala sam nekoliko slastica koje sam kupila u obližnjoj trgovini. Okus je sasvim drugačiji od naših slastica jer ne sadrže puno šećera s naglaskom na mekanu i ljepljivu teksturu.

Kineski zid – šetnja tragovima povijesti

Kineski zid je jedna od najfascinantnijih građevina izgrađena ljudskom rukom. Sa svojih 21.196 km, kineski zid doseže polovicu duljine ekvatora – brojka koja ostavlja bez daha. Svake godine preko 10 milijuna turista posjeti ovu turističku atrakciju. Uspon do krajnjeg cilja zahtijeva korištenje autobusa  i uspinjače, prolazak kroz nekoliko kontrola i na kraju još malo hodanja po strmoj uzbrdici. Konačno stižem do ulaza na ovaj dio Kineskog zida i iznenada nestaje svaki trag umora. Pogled je impresivan. Na obzoru se uzdižu planinski vrhovi, dok zid polako iščezava i nastavlja svoj put izvan vidika.

Veliki kineski zid predstavlja mrežu obrambenih zidova s tornjevima, građenih kroz stoljeća kao zaštita od nomadskih plemena sa sjevera. Sastoji se od niza međusobno povezanih, ali i odvojenih dijelova, različite starosti i građevinskih tehnika. Tijekom više od 2000 godina kineski zid gradili su vojnici, seljaci i zatvorenici. Vojnicima je gradnja bila obveza, a ostali su većinom bili prisilno mobilizirani. Mnogo je ljudi izgubilo život radeći u teškim uvjetima. Budući da su često bili zazidani u zid smatra se najdužim grobljem na svijetu. Duž Puta svile, jedne od najznačajnijih trgovačkih ruta, podizani su dvostruki zidovi radi dodatne sigurnosti. Dionica zida kojom smo prošli nalazi se otprilike stotinjak kilometara od Pekinga, a podignuta je u 16. stoljeću.

Legenda o nastanku zida

Postoje brojne legende vezano uz izgradnju kineskog zida, a jedna od njih je kako je zmaj svojim letom označio smjer kretanja zida. Vjerovalo se da upravo taj trag predstavlja najsigurniju obranu od nadiranja neprijatelja. Graditelji su slijedili njegov let, te se stoga Veliki zid proteže preko planina, dolina, pustinja i sve do obale mora.

Foto: Mirela Pap