U moru ratnih priča koje lede krv u žilama, postoje i one koje vraćaju vjeru u čovječnost i vojničku čast. Jedna takva priča, zabilježena kamerom prije gotovo tri desetljeća, svjedoči o oslobađanju Topuskog od strane 153. velikogoričke brigade tijekom operacije Oluja. Kao mladi novinar lokalne televizije, imao sam priliku ugostiti redatelja Pavla Vranicanija, koji je donio dvije snimke koje su nijemo, ali rječito govorile o pobjedi koja nije tražila osvetu.
Gledajući te snimke, osjećao sam neizmjerno poštovanje. Prizori hrvatskih vojnika kako ulaze u Topusko, humano postupaju s civilima, pozivaju ih da ostanu u svojim domovima u Hrvatskoj, i profesionalno provode zarobljavanje cijelog neprijateljskog zapovjedništva bez ijednog ispaljenog metka ili povišenog tona, bili su nevjerojatni. U tim trenucima, shvatio sam da svjedočim djelu pobjedničke vojske – vojske koja pobjeđuje, ali se ne sveti, koja oprašta, ali ne zaboravlja.
Ove scene postaju još značajnije kada se stave u kontekst vremena. Samo mjesec i pol dana ranije, snage bosanskih Srba okupirale su Srebrenicu i počinile genocid, mučki smaknuvši gotovo 8.500 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Snimke iz Topuskog, koje prikazuju mirnu predaju više od 5.000 vojnika i humani odnos prema civilima, predstavljaju civilizacijski antipod tom zločinu.
Objavljene na YouTubeu prije 15 godina, ove snimke (prva snimka i druga snimka) nisu samo povijesni dokument. Nakon što su javno prikazane, postale su jedan od ključnih dokaza na Haškom sudu. Upravo su ti kadrovi pomogli u demontiranju teze o "zločinačkom pothvatu" osmišljenom radi protjerivanja srpskog stanovništva. Dokazale su suprotno – da je hrvatska vojska omogućila izbor, da je poštovala pravila rata i, iznad svega, da je sačuvala ljudskost u najtežim vremenima.
Gledajući te vojnike, osjetio sam ponos. Ponos na njih, na državu i na pobjedu koja nije bila ukaljana mržnjom. Ove snimke ostaju trajni spomenik i dokaz da se istina ne može generalizirati i da je priča o Domovinskom ratu, između ostalog, i priča o vojnicima koji se nikome nisu osvećivali. To je istina o ratu koju vrijedi pamtiti.
