U jeku najmračnijih dana opsade Bihaća, samo mjesec dana prije oslobodilačke operacije "Oluja", zapovjedništvo Vojske Republike Srpske Krajine (SVK), u suradnji s časnicima Vojske Jugoslavije (VJ), skovalo je monstruozan plan koji je trebao dovesti do masovnog pomora civilnog stanovništva i branitelja enklave. Isplivali su šokantni, strogo povjerljivi vojni dokumenti koji detaljno opisuju operaciju kodnog imena "Mač-1" , čiji je pakleni cilj bio izazvati humanitarnu katastrofu nesagledivih razmjera trovanjem osnovnih životnih namirnica namijenjenih opkoljenom Bihaću.
"Operacija Mač-1": Biološkim oružjem na civile
Prema direktivi Glavnog štaba SVK s početka srpnja 1995. godine, Komanda SVK odlučila je "upotrebom bioloških sredstava metodom trovanja artikala široke potrošnje (brašno, šećer, ulje, tečni deterdženti za pranja posuđa)" i njihovom prodajom putem ilegalne trgovine Petom korpusu Armije BiH "izazvati masovnija oboljenja stanovništva i boraca i njihovo izbacivanje iz stroja".
Cilj plana, crno na bijelo, bio je "nanošenje strateškog udarca jedinicama i komandama 5.K biološkim oružjem".
Otrovno sredstvo, proizvedeno u Republici Srpskoj, bilo je u obliku praha. Dokumenti hladno navode da normalna upotreba izaziva "stomačne bolesti, proliv, glavobolju i grčeve u stomaku" , ali i jezivo upozoravaju: "Ako se uzme u većim količinama... mogu nastupiti smrtonosne posledice". Inkubacija je trebala trajati od pet do sedam dana, nakon čega bi u opkoljenom gradu nastao potpuni kaos.
Zarobljenik kao ljudski zamorac
Da bi testirali učinkovitost svog paklenog oružja, planeri ovog zločina nisu prezali ni od najgorih metoda. U dokumentima stoji da je "normalna doza isprobana" na zarobljenom pripadniku Hrvatske vojske, Goranu Marjanoviću, kojem je otrov ubrizgan u obrok. Zločinci su pedantno zabilježili da su se "za tri dana javili gore navedeni simptomi koji su trajali 6 dana". Život zarobljenika poslužio im je kao test za masovni pokolj koji su pripremali.
Akcija koju su vodili časnici iz Srbije
Cijelu operaciju osiguranja i ubrizgavanja otrova u robu vodio je Obavještajni centar (ObC) iz obavještajne uprave GŠ Vojske Jugoslavije, lociran u Topuskom. U akciji su izravno sudjelovali pukovnik VJ Nikola Zimonja i potpukovnik Milan Krković, uz pomoć lokalnog biznismena Nenada Niševića iz Gline.
Pet šlepera s otrovnom robom krenulo je iz Gline 12. srpnja 1995. prema Ličkom Petrovom Selu, s namjerom da prijeđu u takozvanu Cazinsku Krajinu.
Pohlepa spriječila još veći masakr?
Ipak, ono što je trebalo biti vojna operacija genocidnih razmjera, pretvorilo se u leglo korupcije i osobnog bogaćenja. Nakon što je roba prodana za vrtoglavih 2.237.000 njemačkih maraka, nastao je sukob oko podjele plijena. Dokumenti otkrivaju da je roba plaćena samo 50.000 DEM, a ostatak je trebao završiti u džepovima pojedinaca.
U izvještaju stoji kako je pukovnik Zimonja osobno odvojio 37.000 DEM na papir na kojem je napisao ime generala Mile Mrkšića, komandanta SVK, uz obavezu da će mu ih osobno predati. Autor izvještaja zaključuje: "I ovaj konvoj kao i mnogi do sada imali su krajnji cilj materijalne koristi pojedinaca u što je bez sumnje uključen i Komandant SVK general M. Mrkšić".
Ovi novootkriveni dokumenti svjedoče o razmjerima zločina koji je planiran protiv stanovnika Bihaća. Nakon genocida u Srebrenici, koji se dogodio upravo tih dana, ovo je trebao biti novi, tihi masakr izveden trovanjem hrane. Samo pukom srećom, ali i pohlepom samih izvršitelja, spriječena je katastrofa koja bi zauvijek promijenila povijest i odnijela tisuće nevinih života.
U foto gleriji nalaze se svi dokumenti koji svjedoče o zloćinačkom naumu pomračenih umova.
