Vojno-redarstvena operacija Oluja spasila Bihaća i donijela mir u BIH
Vojno-redarstvena operacija Oluja, započeta 4. kolovoza 1995., bila je jedna od najznačajnijih i najuspješnijih vojnih operacija u modernoj europskoj povijesti. U svega 84 sata hrvatske snage oslobodile su više od 10.400 km² okupiranog teritorija, čime je okončana četverogodišnja okupacija gotovo trećine Hrvatske od strane JNA i pobunjenih Srba, organiziranih u tzv. “Republiku Srpsku Krajinu” (RSK).
Operacija je završila 7. kolovoza, 5. kolovoza podizanjem hrvatske zastave na Kninskoj tvrđavi – simbolu agresije na Hrvatsku slomljen je san o Velikoj Srbiji i njenoj patvorevini Krajini . Sudjelovalo je oko 200.000 pripadnika Hrvatske vojske (HV), Hrvatske policije i HVO-a, a vojni uspjeh bio je presudan ne samo za Hrvatsku nego i za ishod rata u Bosni i Hercegovini.
Spas Bihaća – spriječena nova Srebrenica
Jedan od ključnih ciljeva Oluje bio je deblokada Bihaćke enklave u zapadnoj Bosni, koja je mjesecima bila pod opsadom snaga Vojske Republike Srpske (VRS) i tzv. Vojske RSK. U srpnju 1995. svijet je svjedočio genocidu u Srebrenici, gdje je ubijeno više od 8.000 Bošnjaka, a nakon toga prijetila je ista sudbina Bihaću, u kojem je bilo više od 150.000 civila.
Hrvatski proboj prema granici BiH, zauzimanje Korduna, Like i dijela Banovine slomili su opsadu i spriječili tragediju razmjera Goražda ili Srebrenice. Oluja je, uz oslobađanje Hrvatske, spasila Bihać i preokrenula tijek rata u BiH.
Zašto je zaustavljeno oslobađanje Banja Luke?
Nakon Oluje, hrvatske snage i Armija BiH imale su mogućnost nastavka operacija prema Banjoj Luci i Posavini, čime bi bio slomljen režim Radovana Karadžića i vojni potencijal Republike Srpske. Međutim, Sjedinjene Američke Države, koje su snažno podržale Oluju, inzistirale su na zaustavljanju daljnjih napredovanja.
Razlozi su bili geopolitičke naravi:
očuvanje ravnoteže snaga radi lakšeg postizanja mirovnog sporazuma,
strah od humanitarne katastrofe i masovnog egzodusa srpskog stanovništva iz Bosne, sprječavanje potpunog sloma Republike Srpske kako bi postojala strana za pregovaračkim stolom u Daytonu.
Amerikanci su vjerovali da bi potpuno zauzimanje Banje Luke i eliminacija RS doveli do eskalacije sukoba s Beogradom i otvaranja novog fronta, što bi moglo destabilizirati regiju i ugroziti sporazum koji su pripremali.
Što bi značilo osvajanje Banje Luke i Posavine?
Mnogi analitičari smatraju da bi slom Republike Srpske i pad Banje Luke značili:
drugačiji Dayton – s mnogo manjom autonomijom Srba u BiH, politički krah Miloševićevog režima znatno ranije, sprječavanje kasnijeg krvavog sukoba na Kosovu 1998.–1999., jer bi Beograd bio vojno i politički slomljen već 1995.
No, Zapad je odabrao “kontrolirani mir” umjesto potpunog vojnog sloma srpskih snaga. Posljedica je bila Daytonska BiH s duboko ukorijenjenim etničkim podjelama koje traju do danas.
Oluja – prekretnica rata
Operacija Oluja označila je kraj rata u Hrvatskoj i ubrzala završetak sukoba u BiH. Za Hrvatsku ona predstavlja Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja, a u vojnoj povijesti ostat će zapisana kao operacija koja je u samo nekoliko dana promijenila tijek povijesti Balkana.
