Foto Pozitivno.hr
DVOSTRUKA IGRA PARIZA: Hrvatska šalje Rafale na ključnu nadogradnju, Francuska istovremeno naoružava Srbiju
Dok je Hrvatska preuzimala eskadrilu od 12 Rafala , Pariz je iza leđa Zagrebu finalizirao prodaju jače opremljenih aviona Beogradu, slijedeći desetljetnu praksu naoružavanja suprotstavljenih strana.
Tek što je završena u povijesti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva najveća modernizacije i nabavljeno je 12. borbenih zrakoplova Rafala, prema neslužbenim informacijama već su prva dva od dvanaest višenamjenskih borbenih aviona Rafale poslana su u Francusku na tehnički zahtjevnu nadogradnju. Avioni će biti podignuti s trenutnog F3-R na najmoderniji F4.1 standard, što je u ožujku ove godine ugovorio ministar obrane Ivan Anušić tijekom posjeta tvrtki Dassault Aviation. Ovaj potez osigurat će Hrvatskoj tehnološku nadmoć na nebu u godinama koje dolaze.
Ipak, na ovaj strateški uspjeh hrvatske obrane pala je sjena zabrinjavajuće odluke iz Pariza. Gotovo istovremeno dok je Hrvatska, kao strateški partner, ulagala u budućnost svoje borbene flote, Francuska je ušla u završnu fazu pregovora o prodaji dvanaest novih, najmodernijih Rafala Srbiji.
Ova vijest, koja je u Zagrebu dočekana s nevjericom, otvorila je Pandorinu kutiju pitanja o pouzdanosti Francuske kao saveznika i prirodi njihovog strateškog partnerstva. Prodaja vrhunskog oružja državi izvan NATO i EU saveza, koja održava bliske vojne veze s Rusijom i s kojom je Hrvatska u nedavnoj prošlosti vodila rat, potez je koji se kosi s temeljnim načelima savezničke lojalnosti.
Ostaje i problem integracije srpskih Rafala u sustva PZO Srbije koji je opremljen novim ruskim i kineskim radarima što znači da će isti imati pristup kodovima spomenutih aviona, zbog istog problema Amerikanci su izbacli Tursku iz razvoja projekta F-35 i zabranili prodaju Turskoj svojih naprednih aviona i tehnologije.
Povijest koja se ponavlja
Analitičari upozoravaju kako ovakvo ponašanje Francuske nije presedan, već duboko ukorijenjena vanjskopolitička doktrina u kojoj komercijalni interesi vojne industrije često imaju prednost pred geopolitičkim obvezama.
Najslikovitiji primjer je Bliski istok 1960-ih. Francuska je tada bila ključni opskrbljivač izraelskog zrakoplovstva, prodavši im avione Mirage III koji su se pokazali presudnima u Šestodnevnom ratu 1967. protiv arapskih susjeda. Istovremeno, Pariz je dogovarao prodaju još naprednijih aviona Mirage 5 glavnom izraelskom protivniku – Egiptu.
Sličan obrazac viđen je i u desetljetnom sukobu Indije i Pakistana. Obje države, regionalni i nuklearni suparnici, bile su kupci francuskih borbenih aviona Mirage i podmornica klase Agosta, čime je Pariz efektivno naoružavao obje strane, potičući skupu utrku u naoružanju na potkontinentu.
U povjesti ostaju poznati i po izdaji Argentinaca koji su od Francuza kupili mornaričke jurišne zrakoplove Dassault-Breguet Super Étendard i protubrodske rakete Aérospatiale AM39 Exoce, 1982 nakon započetog rata u Foklandima protiv Engleza i potapljanja dva vojna broda , Francuzi su Englezima otkrili ključne podatke o njihovim raketam i kako ih neutralizirati, što je dovelo do promjene ravnoteže u borbi i naposlijetku poraza Argentinaca u ratu.
Upravo zbog te i takve tezgarske Francuske politike prodaje oružija i vojne tehnologije svima i svakome, Australija je odustala od sporazum vrijedan 40 milijardi dolara za kupnjju podmornica, ovu odluku francuski ministar vanjskih poslova Jean-Yves Le Drian opisao je odluku kao nož u leđa, ah a što bi smo mi sve trebali onda komentirati?
Gorka lekcija za Hrvatsku
Za Hrvatsku, ova situacija predstavlja gorku, ali važnu lekciju. Nadogradnja Rafala na F4.1 standard sada nije samo pitanje tehnološke modernizacije, već i nužan odgovor na novu sigurnosnu jednadžbu u regiji koju je stvorio upravo vlastiti saveznik.
Dok će hrvatski piloti uskoro letjeti na tehnološki najnaprednijim avionima u ovom dijelu Europe, odluka Pariza da naoruža i Srbiju ostaje kao trajni podsjetnik da se u pitanjima nacionalne sigurnosti Hrvatska može osloniti isključivo na vlastite sposobnosti. Strateška partnerstva su važna, ali, kako povijest pokazuje, njihova pouzdanost ponekad ima cijenu koja se mjeri u milijardama eura i prodaje onome tko ponudi više.
Za kraj možemo ponoviti samo riječi Stjepan Radić od prije 90 godina : "Nama Europa ne može i neće pomoći, a mi to od nje i ne tražimo i ne trebamo, jer teško je čovjeku koji iz tuđe torbe kruha čeka."
Nismo naučili, i još uvjek ponavljamo pogreške!