Zamislite da je oko vas samo mrak,  ulazite u nepoznatu prostoriju. Ne vidite gdje je stol, tko sjedi na kauču, niti što piše na etiketi boce koju držite u ruci. Do jučer, jedini oslonac bio je bijeli štap ili pas vodič. Danas, rješenje stane u okvir običnih, elegantnih naočala.

Više od gadgeta: Glas koji opisuje život

Najveći iskorak u 2026. godini nije sama kamera na naočalama, već "mozak" koji stoji iza nje. Popularni modeli poput Ray-Ban Meta naočala, ali i specijalizirani medicinski uređaji poput OrCama i Envisiona, postali su digitalni asistenti koji neprestano analiziraju okolinu.

Korisnik može jednostavno upitati: "Hey Meta, što je ispred mene?", a AI mu u milisekundi šapne u uho: "Ispred tebe je tvoj prijatelj Ivan, sjedi za drvenim stolom i smiješi se. Na stolu se nalazi šalica kave i tvoj mobitel." Ova sposobnost prepoznavanja lica i predmeta dramatično mijenja socijalnu dinamiku – slijepa osoba više ne mora čekati da joj se netko obrati; ona sada "vidi" tko ulazi u prostoriju.

Dolazimo u razdoblje kada će Ai pomagati osobama u njihovom kretanju kroz grad,  naočale vam mogu opisati građevinu ispred koje se trenutno nalazite  pomoći u potrazi za zagubljenim ključevima, čitanju  tekstova , etiketa, menua, i niz drugi situacija koji nama su nepojminve jer ih doživljavamo zdravo za gotovo jer ih vidimo.

"Be My Eyes": Globalna mreža solidarnosti

Jedna od najdirljivijih priča ove tehnologije je integracija s platformom Be My Eyes. Putem kamere na naočalama, slijepa osoba se uživo spaja s volonterom na drugom kraju svijeta. Volonter vidi točno ono što korisnik gleda i može mu pomoći u najsitnijim detaljima: od odabira boje košulje za spoj, do čitanja sitnih slova na deklaraciji lijeka. To je tehnologija koja u svojoj srži spaja ljude, a ne ih razdvaja.

Hrvatska realnost: Barijere koje ostaju

Ipak, put do potpune slobode u Hrvatskoj nije bez prepreka. Iako naši gradovi imaju izvrsnu 5G pokrivenost, što je ključno za rad ovih uređaja, problem ostaje – jezik.

Većina najnaprednijih sustava još uvijek primarno "razmišlja" na engleskom jeziku. Iako naočale bez problema prepoznaju hrvatsku latinicu naše kvačice na slovima nisu prepreka za čitanje tekstova, glasovna navigacija i izbornici i dalje su izazov za one koji ne vladaju stranim jezicima. Ipak, s razvojem velikih jezičnih modela, očekuje se da će hrvatski jezik postati standardni dio opreme vrlo brzo.

Inicijativa: Naočale na teret HZZO-a?

Tu dolazimo do ključnog pitanja: Za koga je ova tehnologija? S cijenom od oko 400 eura za komercijalne modele, pa do nekoliko tisuća eura za medicinske varijante, ove su naočale mnogima u Hrvatskoj nedostižne.

Moramo napomenuti da je cijena u Ai naočala Hrvatskim trgovimama neopravdano veća za  čak 100 eura od cijena na Amazonu.de i španjolskom Bassol.

Ako država opravdano financira bijeli štap ili psa vodiča, vrijeme je da se otvori rasprava o sufinanciranju pametnih vizualnih pomagala putem HZZO-a. Računica je jasna: pametne naočale nisu luksuzna igračka. One su investicija u samostalnost. Osoba koja s pomoću tehnologije može sama otići u trgovinu, pročitati poštu i prepoznati kolege na poslu, lakše se integrira u tržište rada i društvo u cjelini.

Digitalne oči smanjuju potrebu za stalnom asistencijom druge osobe i vraćaju dostojanstvo korisniku.

Vidimo li mi njih?

Tehnologija s dušom ne mjeri se u megabajtima, nego u osmijehu osobe koja je prvi put nakon dugo vremena "vidjela" lice svog unuka ili samostalno pročitala omiljenu knjigu.

Na portalu Pozitivo.hr vjerujemo da napredak ima smisla samo ako nikoga ne ostavlja u mraku. Pametne naočale su dokaz da budućnost može biti svijetla – doslovno i preneseno. Vrijeme je da kao društvo prepoznamo taj potencijal i omogućimo onima koji ne vide da, uz malu pomoć tehnologije, ponovno postanu ravnopravni sudionici naše svakodnevice.

Što mislite o ovoj temi? Treba li HZZO uvrstiti pametne naočale na listu ortopedskih pomagala? Pišite nam u komentarima na našoj Facebook stranici!