Emisija "Bijela kronika", koja se na medijskoj sceni istaknula kao promicatelj pozitivnih i ohrabrujućih priča, proslavila je svoje veliko, stoto izdanje. Urednik i voditelj Ivo Krišić tim je povodom u studio pozvao najposebnijeg gosta – čovjeka s kojim je cijela ova priča i započela, idejnog začetnika Zvonka Franca. Njihov razgovor bio je mnogo više od prisjećanja na početke; bio je to snažan manifest o važnosti sijanja dobra u vremenima prepunim izazova, straha i negativnosti.
Od ideje do svjetionika u oluji Sve je krenulo od jednostavne, ali snažne ideje – stvoriti protutežu "crnilu i senzacionalizmu" koji dominiraju medijskim prostorom. "U svijetu u kojem bolje prolazi što više negativnoga, misija o biranju i prezentiranju dobra doista je teška misija," prisjetio se Franc trenutka kada je s idejom došao kod Krišića, koji je bez oklijevanja odgovorio: "Idemo, krećemo."
Put nije bio lak. Ironično, emisija je svoje prve korake napravila upravo na početku pandemije korone, u vrijeme globalne nesigurnosti i izolacije. "Emisija je bila poput malog svjetionika koji je pokušavao svijetliti u jednoj velikoj oluji. Plovili smo jako nemirnim morom," slikovito je opisao Krištić , ističući kako su upravo u tim okolnostima shvatili koliko je važno nuditi nadu.
Filozofija sijača: Sijati dobro bez obzira na sve Kroz cijeli razgovor provlačila se moćna metafora o sijaču. Franc, koji je i teolog, objasnio je kako je njihova uloga, kao i uloga svakog čovjeka, da "sije sjeme dobra", bez opterećenja hoće li svako sjeme pasti na plodno tlo.
"Mi smo pozvani biti ti sijači. Prečesto smo zabrinuti hoće li sjeme pasti baš na plodno tlo i hoćemo li uspjeti pod svaku cijenu. Ali na nama nije da jamčimo uspjeh, na nama je da ne prestanemo sijati," naglasio je Franc. Ta filozofija postala je srž "Bijele kronike" – ustrajati u promicanju dobra, obitelji i zajedništva, vjerujući da će prava poruka pronaći put do onih kojima je najpotrebnija.
Snaga jedne riječi i pobjeda svjetla nad tamom Koliko je takav pristup dalekosežan, Franc je ilustrirao potresnim iskustvom iz svojih radijskih dana, kada je primio poruku slušatelja koji je bio na rubu suicida. "Razmišljam da se ubijem jer ne vidim više smisao, a ova vaša riječ me jednostavno digla," glasila je poruka. "Tada sam se prestrašio," priznao je Franc, "jer nisam bio svjestan koliku moć i odgovornost imamo. Nekome možemo spasiti život."
Upravo ta spoznaja gorivo je koje pokreće ovu emisiju. U svijetu opterećenom strahovima od ratova, ekonomskom nesigurnošću i sveopćom tjeskobom, poruka 100. "Bijele kronike" bila je jasna: ne predati se mraku.
"Mrak se čini moćan i neograničen," zaključio je Zvonko Franc. "Ali onda u tom potpunom mraku upalite jednu malenu šibicu. Koliko je tek ona moćna! Jedna mala iskra moćnija je od svog tog silnog zla. I tih iskrica i ljudi koji će ih čuvati nikada neće nestati."
Stota epizoda tako je bila više od proslave. Bila je obnova zavjeta misiji s početka priče – biti i ostati ta mala, ali postojana iskra svjetla.