Rat traži žrtvu – od svakoga
Refleksija nad "Majkom Courage" i današnjim ratom u Ukrajini
Umorni od vijesti, a rat ne prestaje
Tema rata u Ukrajini toliko je zamorila javnost da je rijetko tko više spominje. Tehnologija nam omogućuje da pratimo sve u stvarnom vremenu, dok pijemo kavu i čekamo sugovornika.
Nisam dobar sugovornik kada je tema rat. Odvedem razgovor predaleko. Zato bih se radije osvrnuo na jedno sjećanje: dramu koju smo u srednjoj školi čitali naglas, pred sam početak Domovinskog rata. Nije bilo dovoljno knjiga u knjižnicama.
"Majka Courage i njezina djeca" najpoznatija je drama njemačkog književnika Bertolta Brechta i jedno od značajnih djela epskog kazališta. Radnja je smještena u vrijeme Tridesetogodišnjeg rata, tijekom kojeg je Njemačka izgubila dvije trećine stanovništva. Drama prikazuje život malih ljudi čije su sudbine izmijenjene dugotrajnim ratom.
"U početku se ljudi boje rata, no kada se on raširi, počnu se bojati mira jer tada izgubljeno dolazi na naplatu."
Puzajući rat i moj ispraćaj iz školske klupe
Dan po dan, rat je postajao stvarnost. Izašao sam iz školske klupe i obukao uniformu. Puške nismo imali dovoljno, više nas je dijelilo jednu. Isprva je sve nalikovalo sukobu navijačkih skupina. Potom su došli udarci, pucnjevi.
Dok su drugi bježali, rat je došao pred škole, na radna mjesta, u polja. A "uvaženi" su svoje već sklonili u inozemstvo.
Ukrajina danas: Djeca, seljaci, radnici na liniji
Tako je i u Ukrajini. Golobradi dječaci, radnici i seljaci brane domove, škole, parkove, njive. Svaki dan poput vala udaraju u neprijatelja i ginu.
"Za rat ne trebaju hrabri vojnici. Ako se napravi dobar ratni plan, dovoljni su i obični. Gdje god je potrebna velika vrlina, to je dokaz da je nešto trulo."
Rat su pokrenuli političari s profesionalnim vojnicima, kojih je sve manje, a generala i političara sve više.
Smrt kao ulaznica u povlašteni sloj
Ruske invazione snage iscrpljene su. Država nudi 20.000 dolara premije i 5.000 dolara plaće za one koji će u ime "Majčice Rusije" otimati komadiće Ukrajine.
Mnoge siromašne obitelji nagovaraju jednog člana da ode u rat plaća je dobra, a možda pogine. Njegova smrt donosi novac, privilegije, status.
"Tko od rata živjeti se lati, morat će ratu nešto i dati."
Milijun mrtvih i nebrojeno ranjenih
Statistike govore:
-
Više od 1.000 mrtvih dnevno u ruskim redovima
-
Milijun poginulih u tri godine
-
Stotine tisuća ranjenih
-
Svi psihološki izmijenjeni
Nema tog bogatstva koje rat neće pojesti. Manjine, bivši zatvorenici i siromašni sada čine "mrtvo aktivno stanovništvo". Obitelji poginulih pretvaraju se u novu povlaštenu kastu.
Inflacija, propaganda i nasilje
Pred rat: inflacija 5,2% (namjerno tiskani novac). Danas: 2% mjesečno.
Država mora isplaćivati mirovine, beneficije, odštete za milijun mrtvih i nebrojene invalide. Rat se ne nazire kraju.
Pozivi za dobrovoljce popraćeni su videima gdje vojnici odnose kućanske aparate, vozila, mehanizaciju.
Silovanja postaju nagrada. Vojnici zlostavljaju i muškarce, posebno zarobljenike. Čečenskim skupinama dopušteno je uzeti četiri žene. Ako ih žele zamijeniti, prodaju ih u bordele.
Zapovjednici poput Ivana Popova vladaju bojištem. Zabranjuju skupljanje vlastitih poginulih kako bi prisvojili njihove plaće. Njegova supruga ljetuje na Azurnoj obali i kupuje bundu za 400.000 eura.
"Strah od prestanka rata, jer tada dolazi naplata – istinit je."
Mafija, šutnja i prisila
Svaka država ima mafiju – nezakonitu produženicu vlasti. Ona novači, prisilno vjenčava i raspodjeljuje ratne benefite.
Ruski građani sve to plaćaju i šute. Jedna pogrešna riječ i možeš završiti na bojištu. Plaćat će još i generacije nakon njih.
Organizirani lov na ljude planira se kao safari. Pratimo to i ne vjerujemo. Nemoćni smo. Gledamo i prisjećamo se vlastitih ratova.
Sjećam se rođaka iz Sarajeva koji su nas zvali kod sebe dok "JNA ne sredi ekstremne Hrvate". Ubrzo su i oni postali mete tih istih.
Nije naš rat? A ratujemo.
Kažu: "To nije naš rat."
Ali jest. Ratujemo svojim novcem, a njihovu krvlju.
Kao članica NATO-a, dajemo 5% vojnog proračuna. Kroz EU financiramo vojnu pomoć. Taj ukrajinski dječak ima 250 eura plaće – zahvaljujući i nama.
Kraj u magli
Rat me otpuhnuo kao vjetar s Dunava do Dubrovnika, pa natrag preko Velebita, Banije, do Bosuta. Danas čekam konačni obračun.
Agresor je bez plaćenika. Više se ne pljačkaju kuće, već pekarski kombiji. Oteti auti stoje bez goriva. Vojska ima goriva za 3 do 5 dana rata.
Rat je postao sam sebi svrha.
"Sve je to sranje, kroz gusto granje." – Majka Courage
Zaključak: Potkupljivost kao nada
"Bogu hvala, potkupljivi su. Ipak nisu vukovi, nego ljudi, i željni novca. Potkupljivost je u ljudi isto što i milosrđe u Boga. Dok ima potkupljivosti, ima i blagih osuda. A pred sudom se može izvući čak i onaj tko je nevin."
