Naslovna fotografija AI
Od Teslinih mačkica do zaboravljenih legendi – zašto kulturna politika glavnog grada luta?
Šećući nedavno Ulicom Nikole Tesle, zaustavila me novinarska ekipa s pitanjem što mislim o povratku iscrtanih mačjih likova na kolniku. Odgovorio sam ono što svaki građanin koji voli ovaj grad i njegovu kulturu instinktivno osjeća: simpatične su, djeca ih vole, stvaraju zgodnu kulisu za fotografiju. No, jesu li one na pravome mjestu? Stojeći ispred spomenika najvećem geniju kojeg je Hrvatska dala svijetu, moramo se zapitati – je li to uistinu poruka koju želimo poslati?
Taj naizgled trivijalan detalj, te vesele mačkice, simptom su dubljeg problema: Zagreb se u posljednjih pet godina čini kao grad bez jasne kulturne vizije, grad bez kompasa koji bi usmjeravao njegov identitet. Umjesto da turist, hodajući Teslinom ulicom, na tlu vidi stilizirane prikaze njegovih zavojnica ili viziju tornja za bežični prijenos energije te tako nauči da stoji pred spomenikom čovjeka koji je osvijetlio 20. stoljeće, on vidi mačke. Lijepo, ali promašeno. Mačkicama, zebrama, slonovima i žirafama mjesto je ispred Zoološkog vrta, gdje bi činile divnu i kontekstualno pogođenu uvertiru u životinjski svijet. Kultura grada nešto je posve drugo; ona je ogledalo njegove povijesti i putokaz njegove budućnosti.
Nažalost, ovaj nedostatak osjećaja za kontekst i dubinu nije iznimka, već pravilo. Grad Zagreb pod upravom sadašnje vlasti djeluje otužno i zapušteno. Dok se obnova nakon potresa vuče puževim korakom, ostavljajući centar grada u skelama koje podsjećaju na prizore nakon savezničkog bombardiranja 1945., javni kulturni sadržaj kao da je stavljen na čekanje.
Jedini značajniji spomenik podignut u ovom mandatu, "Trudna memorija" ispred Muzeja suvremene umjetnosti, najbolji je primjer takvog lutanja. Umjesto da slavi univerzalnu žensku snagu i žrtvu, on je svojim uskim fokusom na žene Narodnooslobodilačke borbe (NOB) iz Drugog svjetskog rata ponovno poslužio produbljivanju ideoloških podjela u javnosti. Time se neizbježno postavlja pitanje – zašto spomenik nije posvećen svim ženama i njihovom golemom doprinosu u ratovima koje je Hrvatska vodila? Što je sa ženama koje su se borile za stvaranje suverene Republike Hrvatske i dale svoj nemjerljiv doprinos, kako na bojištu, tako i u pozadini, u teškim vremenima stvaranja države? Ovakvim selektivnim pristupom povijesti propuštena je prilika za istinsko, nadideološko zajedništvo i odavanje počasti svim heroinama, a umjesto toga dobili smo još jedan spomenik koji dijeli, umjesto da spaja.
Taj nedostatak vizije vidljiv je na svakom koraku. Sjetimo se samo "bagerskog revizionizma" na savskom nasipu, gdje su vrijedne skulpture nehajno uklonjene ili uništene tijekom izgradnje staza. Estetika parkova i javnih prostora prepuštena je slučaju, a kulturni proračun, čini se, prečesto služi za financiranje hermetičnih performansa i udruga bliskih vlasti, umjesto za projekte koji bi obogatili dušu grada i bili dostupni svima. Posjet tunelu Grič to potvrđuje – lijepa, ali skromna instalacija ličke šume na svega šezdesetak kvadrata privatne tvrtke pohvalan je, ali minoran trud za grad koji ostvaruje preko milijun turističkih noćenja.
A potencijal je golem i neiskorišten. Nedavni posjet otoku Lanzaroteu u Španjolskoj pokazao mi je kako grad može disati kulturu. Svako veće raskrižje ondje je oplemenjeno skulpturom, pločnici skrivaju sitne umjetničke intervencije, a obična palma s lutkom vještice postaje turistička atrakcija. Zašto Zagreb, grad prepun priča i legendi, spava? Gdje je naša Grička vještica, gdje je Crna kraljica? Gdje su oživljeni likovi koji su tkali dušu ovoga grada – Šenoina Dora Krupićeva i Pavao Gregorijanec, Krležini Glembajevi, simpatični Perica iz filma "Tko pjeva zlo ne misli", pa i Šegrt Hlapić koji je svoj put započeo upravo ovdje? Turistima nudimo skele i fasade koje otpadaju, umjesto da im ponudimo magiju naše bogate baštine.
Kulturna politika ne smije biti poligon za aktivizam niti zbroj nasumičnih, simpatičnih gesta. Ona mora biti promišljena strategija koja slavi našu povijest, obogaćuje našu sadašnjost i hrabro iscrtava smjer budućnosti. Za sada, nažalost, svjedočimo samo lutanju. Opća ocjena za kulturu gradske vlasti? Jedva dovoljan, 2+.
