foto: Pozitivno.hr
Hrvatska se godinama ponosi titulom jedne od najljepših mediteranskih destinacija, privlačeći turiste kristalno čistim morem, slikovitim obalama i bogatom kulturnom baštinom. No, posljednjih sezona sve glasnije odzvanjaju pitanja – jesu li cijene u hrvatskom turizmu dosegle točku pucanja? I tko si zapravo može priuštiti ljetovanje koje je nekoć slovilo kao pristupačno, a danas se čini sve više kao luksuz?
Istraživačko novinarstvo zahtijeva usporedbu, a mnogi turisti, pa i domaći, sve češće povlače paralele s drugim popularnim destinacijama koje, čini se, nude više za manje novaca. Uzmimo za primjer Kanarske otoke, konkretno Lanzarote. Nedavno iskustvo s ovog španjolskog otoka govori samo za sebe: apartman u kući sa šest smještajnih jedinica i bazenom dostupan je za 750 eura tjedno. Kada se ta cijena usporedi s onom u Hrvatskoj, gdje je za sličan ili čak skromniji smještaj često potrebno izdvojiti dvostruko ili trostruko više, razlika postaje drastična.
Smještaj, vanpansionska potrošnja i šok od parkinga
Problem visokih cijena smještaja samo je vrh sante leda. Vanpansionska potrošnja, koja uključuje prehranu, piće i dodatne aktivnosti, postala je ozbiljan financijski teret za prosječnog turista. Cijene u restoranima duž Jadranske obale dosegle su razine koje su u nekim slučajevima usporedive s mnogo luksuznijim destinacijama, no bez prateće razine usluge ili ponude. Primjerice, cijene prehrane u Hrvatskoj su u odnosu na Grčku i Španjolsku više za čak 40%, što je podatak koji značajno utječe na ukupni budžet odmora. Obrok za dvoje u restoranu može lako premašiti iznos koji bi se platio u sličnom objektu u drugim europskim zemljama, koje se često percipiraju kao skuplje.
Dodatni udarac na budžet turista su cijene parkinga. U gotovo svakom primorskom mjestu u Hrvatskoj, pa i u najmanjem selu, dnevni parking naplaćuje se i po 20 eura. S druge strane, u popularnim turističkim destinacijama poput Grčke i Španjolske, parking je često besplatan ili simbolično naplaćen. Štoviše, u spomenutim zemljama moguće je unajmiti automobil na dva tjedna za 300 eura, što je iznos koji se u Hrvatskoj potroši na parking za nekoliko dana, praktički čineći najam automobila gratis u usporedbi s našim cijenama parkiranja. Ovo ne samo da opterećuje turiste, već stvara i frustraciju.
Moralne i ekonomske dileme: Naplata ulaza u crkvu
Osim ekonomskih aspekata, postavlja se i pitanje etike u turističkoj ponudi. Naplata ulaska u Šibensku katedralu od 7 eura po osobi posebno je sporna. Za mnoge, pogotovo katolike, takva praksa je moralno i kršćanski neprimjerena. Ulazak u bogomolju, mjesto molitve i duhovnosti, ne bi se smio komercijalizirati. Takvo naplaćivanje ulaska u crkvu spada u sferu bogohulja, a prisjećanje na Isusa koji je iz hrama izbacivao trgovce jasno ilustrira ovu moralnu dilemu. Dok su u inozemstvu ovakvi objekti često otvoreni za posjetitelje bez naknade ili uz dobrovoljne priloge, komercijalizacija vjerskih objekata u Hrvatskoj narušava osjećaj gostoprimstva i autentičnosti.
Upozorenja iz vrha turističke politike i promjena demografije turista
Nije samo percepcija turista ta koja upozorava na rastuće cijene. I u samom vrhu hrvatske politike i turističke zajednice sve su glasniji apeli. Premijer Plenković je nedavno upozorio kako "mi nudimo sunce i more, a to imaju i drugi", jasno aludirajući na činjenicu da sama prirodna ljepota više nije dovoljna u globalnoj turističkoj utakmici.
U sličnom tonu oglasio se i predsjednik Hrvatske turističke zajednice, ističući da smo "na rubu i da trebamo razmisliti što mi nudimo za cijenu koju tražimo". Ovo je snažno upozorenje da je vrijeme za preispitivanje ukupne turističke strategije i pozicioniranja Hrvatske na tržištu.
Najnoveija istraživanja, koja je provela Istarska turistička zajednica, dodatno potkrepljuju zabrinutost. Ona pokazuju da Hrvatsku pretežno posjećuju stariji gosti, tradicionalno vezani uz destinaciju, dok se mlađi turisti sve više okreću avio-destinacijama. Razlog je jasan: njima je lakše i često ekonomičnije putovati niskotarifnim aviokompanijama 5 sati i 4000 kilometara nego se automobilom voziti 24 sata do hrvatske obale. U svijetu gdje je vrijeme novac, duga putovanja automobilom postaju sve manje privlačna, pogotovo kada se u obzir uzmu troškovi goriva, cestarina i već spomenutog parkinga.
Ironija je i u tome što za cijenu najma luksuzne vile s bazenom u nekim europskim destinacijama, u Hrvatskoj često dobivate samo apartman, možda čak i bez dodatnih dodatnih sadržaja. Ova razlika u ponudi za istu cijenu dodatno demotivira potencijalne goste da izaberu hrvatsku obalu.
Vrijeme je za reevaluaciju
Kako bi se održala konkurentnost i dugoročna održivost hrvatskog turizma, nužna je duboka analiza i reevaluacija cjenovne politike. Fokus bi se trebao prebaciti s maksimiziranja profita po svaku cijenu na stvaranje prave vrijednosti za posjetitelja. To uključuje ne samo prilagodbu cijena smještaja i ugostiteljskih usluga, rješavanje problema poput skupog parkinga, već i preispitivanje etičnosti naplate ulaza u vjerske objekte te ulaganje u infrastrukturu i kvalitetu usluge. Uvažavanje upozorenja s najviših instanci i prilagodba ponude mlađim generacijama ključni su za budućnost. Samo tako Hrvatska može zadržati svoje mjesto na turističkoj karti i osigurati da pitanje "Tko to može platiti?" ne postane rečenica koja tjera turiste dalje od Jadrana
