Foto izvor AI
Prije nekoliko godina, dok sam se približavala zgradi prijatelja, primijetila sam dječaka, starog otprilike 13 godina, koji je vodio dvoje mlađe djece. Čim smo dospjeli u pusti dio ulice, dječak je počeo vikati za mnom: "Kravo! Debela kravo!"
Ponovio je uzvik u jednakim intervalima na sigurnom odstojanju, prateći me stotinjak metara. Njegovo ponašanje ostavilo mi je dubok negativan dojam koji ću pamtiti. Taj događaj pokrenuo je pitanje: Od koga je taj dječak čuo takav jezik?
Ekstremizacija nasilja: Bande i šipke
Danas svjedočimo eskalaciji. Gledamo djecu koja su se udružila u nasilničke bande, naoružana metalnim šipkama, drvenim kolcima i bokserima, te prebijaju koga stignu. Iako su im meta najčešće vršnjaci, ne libe se napasti ni odrasle, poput slučaja policajke i njene kćeri.
Pasivnost institucija i reakcija navijača
Ni škola ni vlasti nisu se pretrgle da riješe ovaj ozbiljan problem. Roditeljima su stoga u pomoć priskočili navijači nogometnog kluba. Naravno, oni koji su ignorirali problem odmah su napali navijače nazivajući ih nasilnicima.
Korijen problema: Nasilje u vlastitom domu
Vraćamo se na početak priče: kakvo nasilje u vlastitoj kući trpe i gledaju ta djeca? Ona svoju frustraciju ne smiju istresati na one koji su im nasilnici kod kuće, pa je istresaju na nejačima i slabijima.
Zvati roditelje na razgovor uzaludno je, jer oni često potiču nasilje ili ga toleriraju. Da su znali ili htjeli da im djeca ne budu nasilna, ne bi ih izlagali takvom okruženju.
Apel za državu: Spašavanje dok nije kasno
Ta djeca trebaju biti spašena od strane države, dok još uvijek postoji šansa da se preokrene njihov put. Nedostatak reakcije i pasivnost institucija samo produbljuju problem nasilja među mladima.
