Od maskiranih skupina u Splitu do roditeljskog šapta "treba ovog onako"... Kako spriječiti da nam dijete, u potrazi za dokazivanjem, odabere krivi put i postane vojnik mržnje?
Gledamo vijesti i osjećamo nelagodu. Maskirane skupine mladih, navijački neredi, međunacionalna netrpeljivost koja se s ekrana prelijeva na ulice. Lako je okrenuti glavu i reći: "To su neka druga djeca, ne odgajam ja takvo." Ali istina je da svako od te "druge djece" ima svoje roditelje.
Živimo u svijetu koji sve glasnije "desničari", gdje se mržnja prema drugima često brka s domoljubljem. U tom i takvom svijetu, mi pokušavamo odgojiti tinejdžera. A tinejdžer ima dva temeljna poriva: prkositi roditelju i očajnički se dokazati svojoj "ekipi". Kad se ta dva poriva spoje s toksičnom društvenom klimom, dobivamo recept za katastrofu. Naš najteži zadatak nije naučiti ih matematiku, već kako da misle svojom glavom i ostanu ljudi.
1. Zašto "ekipa"? Psihološki magnet čopora
Prije nego osudimo, moramo razumjeti. Tinejdžerski mozak nije mozak odrasle osobe.
-
Pripadanje je opstanak: Biti dio grupe za tinejdžera je jednako važno kao disati. Grupa daje identitet, sigurnost i osjećaj moći. Biti izbačen ili neprihvaćen je njihov najveći strah.
-
Prkos je posao: Njihov je razvojni zadatak da se odvoje od nas. Često će namjerno odabrati ono što mi ne volimo, samo da bi testirali granice i izgradili vlastiti "ja".
-
Rizik je uzbuđenje: Mozak tinejdžera je "tempiran" za traženje uzbuđenja i rizika. Miran život im je dosadan.
Kada spojite ovo troje, grupa (bilo navijačka, kvartovska ili ideološka) nudi savršen paket: daje im identitet, nudi prkos autoritetu i donosi adrenalin.
2. "Treba ovog onako..." – Kad roditelj nesvjesno regrutira za mržnju
Ovo je najbolniji dio. Djeca nas idealiziraju, čak i kad nam se suprotstavljaju. Oni su spužve koje upijaju naše komentare uz večeru, naše psovke u prometu, naš prezir dok gledamo vijesti.
Kada otac ili majka kažu: "Vidiš ove, treba ih sve...", "Zna se čije je ovo..." ili "Oni su krivi za sve...", oni ne misle da ih dijete sluša. Ali dijete sluša. Štoviše, ono misli da je to ispravan stav.
Kada taj isti dječak kasnije na ulici napravi upravo to ("treba ovog onako"), on ne misli da radi nešto loše. On u svojoj glavi misli da ispunjava očeva očekivanja. On želi zadiviti roditelja, pokazati da je "pravi", da je na "pravoj strani". Mi smo posijali sjeme mržnje, a "ekipa" s ulice ga je samo zalila i dala mu uniformu.
3. Roditeljski "tandem": Kako bistriti um, a ne samo držati prodike
S djetetom koje ulazi u pubertet ne možete razgovarati naredbama. Zabrane ("Ne smiješ se družiti s njima!") najčešće imaju suprotan učinak – čine tu ekipu još privlačnijom.
Ključ je uloga majke i oca kao zajedničkog tima. Djeca su majstori u iskorištavanju pukotina ("Ali mama je rekla...", "Tata mi je dopustio..."). Kad je u pitanju moral i sigurnost, roditelji moraju biti ujedinjeni.
-
Ne napadajte ekipu, propitkujte vrijednosti: Umjesto "Oni su huligani", pitajte: "Što vi točno radite? Je li ti fora nekoga uplašiti? Je li hrabro maskirati se i razbiti tuđi auto? Što misliš, kako se taj čovjek osjeća?" Tjerajte ih da misle o posljedicama.
-
Stvorite "obiteljski brend": Razgovarajte o tome što vaša obitelj predstavlja. "Mi, kao obitelj [Prezime], ne mrzimo. Mi smo pošteni. Mi pomažemo. To tvoje ponašanje ne pripada našoj obitelji." Dajte im obiteljski identitet koji je jači od identiteta ulice.
-
Demaskirajte ideologije: Ne dopustite da mržnja bude "cool". Razgovarajte o tome što je rasizam, što je nacionalizam, a što domoljublje. Objasnite im da prava snaga nije u mržnji prema drugome, već u izgradnji sebe.
4. Snaga sporta protiv snage ulice
Sport je najbolji saveznik kojeg roditelj može imati. Zašto? Jer nudi sve ono što "ekipa" s ulice nudi, ali na zdrav način:
-
Daje im "čopor": Pripadnost klubu, timu, isti dresovi.
-
Daje im autoritet: Trener je novi autoritet koji nije roditelj, a kojeg moraju poštovati.
-
Kanališe agresiju: Uči ih da se bore po pravilima, da kanaliziraju bijes u energiju, a ne u nasilje.
-
Uči ih o porazu: Na ulici je poraz sramota. U sportu je poraz dio učenja.
5. Što kad je dijete već "unutra"?
Ako shvatite da vam je dijete već duboko u problematičnoj skupini, panika je prirodna, ali kontraproduktivna.
-
Ne prepuštajte ih ulici: Najgora stvar je reći: "Razočarao si me, radi što hoćeš." Time ste ih doslovno gurnuli u zagrljaj grupe.
-
Ljubav uz jasne granice: Reakcija mora biti čvrsta. "Volim te najviše na svijetu, ali OVO što radiš neću tolerirati. To nije dopušteno i imat će posljedice."
-
Potražite stručnu pomoć: Nemojte misliti da možete sami. Pedagog, psiholog ili centar za socijalnu skrb nisu sramota, oni su vaši saveznici u spašavanju djeteta.
Ne možemo promijeniti svijet u kojem naša djeca odrastaju. Ne možemo ugasiti vijesti niti promijeniti društvene mreže. Ali možemo promijeniti ono što se događa unutar naša četiri zida. Naš je zadatak da, kao "tandem" roditelja, budemo toliko glasan i jasan glas razuma, ljubavi i morala, da nadglasamo zaglušujuću buku mržnje koja dolazi s ulice. Naš posao nije odgajati poslušnike, već mlade ljude bistrog uma, koji će sutra znati reći "NE" čak i kad im cijela "ekipa" viče "DA".
Foto izvor Ai.
