Dok se mi radujemo novom početku, za našu djecu rujan često donosi oluju osjećaja. Naš najvažniji zadatak je pružiti im sigurno utočište, a ne dodatni pritisak.
Zvono za početak sata, miris novih knjiga i školske torbe teže no ikad. Za mnoge roditelje, početak nove školske godine simbol je ponosa i novih prilika. No, za djecu, taj "nagli start" često je ispunjen napetošću, neizvjesnošću i tihim strahom koji ne znaju uvijek izraziti riječima.
Dok mi vidimo uzbuđenje, oni osjećaju pritisak – hoće li se uklopiti, kakvi će biti novi profesori, hoće li uspjeti pratiti gradivo? Na sve to se odmah nadovezuju treninzi, glazbene škole i druge obaveze, pretvarajući rujan u iscrpljujuću utrku. Kao roditelji, naša je uloga da budemo njihovo sidro u toj maloj oluji, a evo i kako.
Priznajte njihove osjećaje: "Normalno je da se tako osjećaš"
Najgora stvar koju možemo učiniti jest umanjiti djetetovu brigu rečenicama poput "Ma daj, to nije ništa strašno" ili "Svi idu u školu". Time im samo poručujemo da njihovi osjećaji nisu važni.
-
Što učiniti: Sjednite s djetetom i recite mu: "Vidim da si malo napet/a zbog škole. To je sasvim normalno. I ja sam se tako osjećao/la." Davanje dozvole da se osjećaju anksiozno prvi je korak ka rješavanju problema. Poslušajte što ih točno muči – je li to strah od testa, druženje s prijateljima ili jednostavno umor.
Usporite "nagli start": Tjedan dana prilagodbe, a ne utrke
Mi kao roditelji često, u najboljoj namjeri, odmah prvi tjedan želimo uspostaviti puni tempo. No, djeci je nakon dugog ljeta potreban period prilagodbe.
-
Što učiniti: Ako je ikako moguće, odgodite početak svih dodatnih aktivnosti za tjedan ili dva. Neka se dijete prvih nekoliko dana fokusira isključivo na školu i povratak u ritam. Osigurajte da nakon nastave ima dovoljno vremena za slobodnu igru i odmor, a ne da odmah juri na sljedeću obavezu. Taj "prazan hod" ključan je za procesuiranje svih novih informacija i dojmova.
Budite slušatelj, a ne samo ispitivač
Klasično pitanje "Kako je bilo u školi?" najčešće dobiva jednako klasičan odgovor: "Dobro." Takav razgovor ne otkriva ništa o stvarnom djetetovom stanju.
-
Što učiniti: Pokušajte s otvorenijim pitanjima koja potiču priču. Na primjer: "Što ti je danas bilo najsmješnije?", "Postoji li nešto što te zbunilo ili iznenadilo?", "S kim si se danas najviše družio/la?". Često su najbolji trenuci za razgovor oni neformalni – tijekom vožnje iz škole, zajedničke večere ili prije spavanja.
Stvorite oazu mira kod kuće: Rutina je dječji najbolji prijatelj
Kada je vanjski svijet (škola) kaotičan i zahtjevan, dom mora biti sigurna i predvidljiva luka.
-
Što učiniti: Uspostavite jasnu, ali nježnu večernju rutinu. Odredite vrijeme za pisanje zadaće, večeru, zajedničko druženje i odlazak u krevet. Predvidljivost smanjuje anksioznost jer dijete zna što može očekivati. Naspavano i odmorno dijete puno se lakše nosi sa svakodnevnim stresom.
Pazite na vlastitu nervozu: Vaš mir je i njihov mir
Djeca su poput malih spužvi – upijaju našu energiju. Ako smo mi pod stresom zbog njihovih ocjena, obaveza i uspjeha, oni će taj pritisak osjetiti i preuzeti na sebe.
-
Što učiniti: Duboko udahnite. Podsjetite se da jedna ocjena ili propušten trening ne definiraju budućnost vašeg djeteta. Fokusirajte se na trud, a ne samo na rezultat. Pohvalite ih što su se potrudili oko zadaće, čak i ako nije savršena. Vaš smiren i podržavajući stav najbolji je dar koji im možete dati na početku ove školske godine.
Naš zadatak nije stvoriti put bez prepreka, već naučiti djecu kako da ih preskaču, uz našu pomoć. Početak školske godine je njihov mali maraton, a mi smo tim za podršku koji stoji sa strane s bocom vode, riječima ohrabrenja i zagrljajem koji liječi sve brige. Budimo im vjetar u leđa, a ne dodatni teret.
