Foto Pozitivno.hr
Pobunjeni Srbi, uz otvorenu potporu službenog Beograda i Jugoslavenske narodne armije, tijekom 1991. godine okupirali su gotovo trećinu teritorija Republike Hrvatske – oko 17.000 četvornih kilometara od ukupno 56.538 km². Početkom 1992. godine pod okupacijom se nalazilo više od 1.000 naselja, među kojima hrvatsko Podunavlje, zapadna Slavonija, Banovina, Kordun, Lika te dijelovi Dalmacije.
Humanitarna katastrofa bez presedana u Europi nakon Drugog svjetskog rata
Posljedice agresije bile su dramatične. Hrvatska se suočila s najvećom humanitarnom krizom u Europi nakon 1945. godine. Samo 1992. broj prognanika i izbjeglica dosegnuo je oko 800.000 ljudi, što je činilo više od 15 posto ukupnog stanovništva Republike Hrvatske.
Prvi prognanici pojavili su se već u proljeće 1991. godine, kada su Hrvati i pripadnici drugih nesrpskih nacionalnosti morali napustiti svoje domove zbog prijetnji i terora pobunjenih Srba. Masovni progon započeo je u srpnju 1991. spaljivanjem sela Ćelije kod Vukovara i protjerivanjem njegovih stanovnika. Do kraja te godine, nakon niza napada na Banovinu, Kordun, istočnu i zapadnu Slavoniju, Baranju i dalmatinsko zaleđe, broj prognanika porastao je na 536.000.
Kako bi odgovorila na rastuću krizu, Vlada RH osnovala je Ured za prognanike i izbjeglice, a prema tadašnjoj uredbi prognanik je bila osoba koja se zbog ratne ugroze morala premjestiti unutar Hrvatske, dok je izbjeglica bila osoba koja je pobjegla iz zemlje.
Uoči oslobađanja – stotine tisuća ljudi čekalo povratak
Pred oslobodilačke operacije Bljesak i Oluja, u Hrvatskoj je bilo registrirano 210.592 prognanika s okupiranih područja i 188.672 izbjeglice iz BiH i SR Jugoslavije. Hrvatska je tada brinula o ukupno 399.264 osobe. Istodobno, u vojno-redarstvenim operacijama oslobađanja okupiranih područja Hrvatsku je napustila većina srpskog stanovništva – prema izvješću Vlade RH iz 1998., njih oko 130.000.
U Hrvatskoj je od srpske agresije poginulo 402 djece a 10 000 ih izgubilo jednog ili oba roditelja.
Samo mjesec dana ranije od strane bosanskih Srda ubijeno je 8400 muškaraca bošnjačke nacjonalosti u Srebrenici, prijetio je isti scenarij genocida nad bihaćkom enklavom koja je bila pred padom sa 120 000 izgladnjelih civila, Kkji su upravo oslobodilačkoj akciji Oluja spašeni od sigurne smrti i mučenja.
Laži i manipulacije – povijest ne smije biti iskrivljena
Unatoč povijesnim činjenicama, i danas, gotovo tri desetljeća kasnije, iz Srbije dolaze optužbe za navodno “etničko čišćenje” tijekom operacije Oluja. Pri tome se prešućuje niz ključnih činjenica:
da je Hrvatska bila žrtva agresije i da su Hrvati protjerani još 1991.
Hrvatska prihvatila sve mirovne inicijative, dok ih je srpsko vodstvo odbijalo – uključujući Plan Z-4, kojim se Srbima u Hrvatskoj nudila široka autonomija, da je evakuaciju srpskog stanovništva u kolovozu 1995. naredilo samo vodstvo tzv. Republike Srpske Krajine. Odluku je potpisao Mile Martić, a potvrdio general Mile Mrkšić.
Domovinski rat bio je obrambeni i oslobodilački, temelj hrvatske neovisnosti i slobode. Stoga je naša trajna obveza istinu o tim događajima prenositi budućim generacijama – kako se nikada ne bi zaboravilo.
