Foto Pozitivno.hr
Dok požari gutaju mediteranske šume, slika hrvatskog kanadera kako polijeće u pomoć susjednoj Crnoj Gori postala je simbolom ljetne solidarnosti. No, ispod plemenite geste krije se gorka povijesna priča o četiri zrakoplova istog tipa koji su 1991. godine odvezeni iz Zadra, prodani u bescjenje, a čiji nestanak Hrvatsku i danas skupo košta. Pomoć koja se sada pruža Crnoj Gori, jednoj od nasljednica države koja je te zrakoplove otuđila, otvara neugodno, ali opravdano pitanje: Tko bi trebao platiti račun za hrvatsku solidarnost kao što tražimo pravdu za hrvatski školski brod Jadran i svu drugu imovinu koju su otuđili?
Otmica eskadrile: Kako je Hrvatska ostala bez protupožarne obrane
Priča počinje u zračnoj luci Zemunik pokraj Zadra. Tamo je, u sklopu Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva (JRV), bila stacionirana 696. protupožarna eskadrila, opremljena s pet tada modernih kanadera tipa Canadair CL-215. Ovi su zrakoplovi bili ključni za obranu dalmatinske obale i otoka od ljetnih požara.
U jeku raspada Jugoslavije i početka agresije na Hrvatsku 1991. godine, Jugoslavenska narodna armija (JNA) donosi stratešku odluku o povlačenju tehnike s teritorija Hrvatske. U sklopu te operacije, svih pet kanadera premješteno je s aerodroma Zemunik. Iz hrvatske perspektive, ovo nije bilo vojno premještanje, već čin otuđenja ključnih resursa uoči rata koji će uslijediti. Hrvatska polaže pravo na navedene avione jer su isti u trenutku proglašenja neovisnosti bili na hrvatskom tlu, cilj je bio smišljen usred nadolazeće ratne prijetnje ostaviti Hrvatsku bez cjelokupne zračne protupožarne flote.
Prodaja Grčkoj za trećinu cijene
Nakon premještanja, sudbina kanadera bila je zapečaćena. Savezna Republika Jugoslavija (koju su tada činile Srbija i Crna Gora) 1995. godine prodaje četiri od pet otuđenih zrakoplova Grčkoj. Peti kanader (vojne oznake 72203) ostao je u Crnoj Gori jer je navodno bio teže oštećen i neisplativ za popravak.
Prema dostupnim informacijama i medijskim napisima iz tog vremena, četiri kanadera prodana su za ukupan iznos od 24,4 milijuna američkih dolara. Stručnjaci su tada, a i danas, složni da je ta cijena bila višestruko niža od stvarne tržišne vrijednosti zrakoplova, a u javnosti se često koristi izraz "prodaja za trećinu cijene". Time nije samo Hrvatska ostala bez svoje imovine, već je ta imovina prodana po sramotno niskoj cijeni od strane države čiji je dio bila i Crna Gora.
Cijena solidarnosti: Koliko košta sat leta hrvatskog kanadera?
Hrvatska je nakon rata morala krenuti od nule. Uloženi su golemi napori i sredstva u izgradnju nove protupožarne eskadrile, koja danas slovi za jednu od najcjenjenijih na Mediteranu. Moderni kanaderi tipa Canadair CL-415, kakve Hrvatska danas šalje u pomoć, znatno su napredniji, ali i skuplji za operiranje.
Postavlja se ključno pitanje: Koliko hrvatske porezne obveznike košta gašenje požara u Crnoj Gori?
Precizan trošak ovisi o nizu faktora, ali na temelju javno dostupnih podataka, cijena sata leta kanadera CL-415 je astronomska. Procjene se kreću između 20.000 i 30.000 eura po satu leta, realna procjena iznosi oko 25.000 €/sat.
Ovaj iznos uključuje:
- Gorivo: Kanader troši ogromne količine goriva.
- Održavanje: Intenzivna upotreba, slijetanje na slanu vodu i visoke temperature zahtijevaju izuzetno skupo i često održavanje motora i strukture zrakoplova.
- Plaće i dnevnice posade: Visoko specijalizirani piloti i tehničari.
- Osiguranje i amortizacija: Vrijednost samog zrakoplova koji se troši svakim letom.
Jedna višesatna misija gašenja požara u susjednoj državi, uključujući prelet do lokacije i povratak, hrvatske građane lako može koštati preko 100.000 eura.
Pitanje koje se mora postaviti: Treba li Crna Gora to platiti?
Hrvatska svoju pomoć pruža u duhu dobrosusjedskih odnosa i međunarodne solidarnosti, često i kroz mehanizme Europske unije koji sufinanciraju dio troškova. Ipak, povijesni kontekst daje ovom činu gorko-slatki okus.
- Povijesna odgovornost: Crna Gora, kao pravna sljednica SR Jugoslavije, snosi dio odgovornosti za otuđenu imovinu. Činjenica da su zrakoplovi koji su nekoć štitili Hrvatsku prodani, a da Hrvatska danas šalje svoje skupo plaćene resurse da štite Crnu Goru, stvara moralni i financijski nesrazmjer.
- Princip solidarnosti vs. Pravda: Dok je solidarnost temelj dobrih odnosa, ona ne bi smjela brisati povijesnu nepravdu. Inzistiranje na kompenzaciji moglo bi biti politički nezgodno, ali s pozicije hrvatskog poreznog obveznika, potpuno je legitimno postaviti pitanje zašto bi oni snosili trošak pomoći državi koja je sudjelovala u otuđenju njihove imovine.
- Mogući modeli: Umjesto direktnog ispostavljanja računa, mogući su i drugi modeli. Bilateralni sporazumi o uzajamnoj pomoći mogli bi preciznije definirati podmirenje troškova ili neku vrstu kompenzacije. Simbolična gesta Crne Gore, poput javnog priznanja povijesne nepravde i sudjelovanja u troškovima, imala bi snažnu političku i moralnu težinu.
Zaključno, dok hrvatski kanaderi nesebično gase požare diljem susjedstva, priča o "ukradenoj eskadrili" ostaje trajni podsjetnik na neriješene račune iz prošlosti. Plemenitost Hrvatske u kriznim situacijama je neupitna, ali je jednako tako neupitno i pravo njenih građana da pitaju – tko na kraju plaća cijenu te plemenitosti?
